Nekoliko mi je stvari palo na pamet u međuvremenu. Vidjeli smo nove rijeke i jezera koja su nas promijenila, ali svi smo isti, sirovi i gladni jedni drugih. Zareži nas, krvarimo. Zagrli nas-
Ljeti se pitam što djeca rade sa svim tim vremenom, a ujesen mi kava curi među prstima kao pijesak i ne uspijevam izbrojiti koliko sam žlica potratila. Ne želim da budeš sam.
Proljeće je. Izlazim iz stana bez riječi, ili kažem nešto nerazgovijetno. Imeniježao. Onda je tvoj red za odlazak. Lupam vratima i vičem, nađem se u mraku pa se izgubim u krevetu. Vrati se. Čekaj ponovo svoj red. (Ili: dovest ćemo se u red.)
- kapljemo.
Post je objavljen 07.04.2017. u 20:49 sati.