Idemo dalje s izazovom, sad ću se držati reda nekakvog više.
Treba prvo definirati "teško". Prijelaz iz osnovne u srednju mi je bio težak. Nisam volio ljude u srednjoj školi. Svi su bili previše ozbiljni, gledali su te čudno,pogotovo jer si novi i nikoga ne poznaš. Sjećam se da sam se borio da se uklopim ali nije baš išlo. Poslije sam si pustio mira od toga i to je došlo automatski. Korak po korak. U razred sam se brzo uklopio ali u školu ne. Djeca u srednjoj škole vole raditi selekcije, odnosno pojedinci. Npr. nogometaši se razgovaraju o nogometu, stariji i ovi "kul" di su pili u petak i subotu, cure uglavnom o šminkama, a ja? Ja nisam imao previše zajedničkih tema s ljudima. Sa svojih 14-15 godina bio sam zaljubljen u računala i to mi je bila jedina zanimacija. S tim da sam bio i u đačkom domu. Nemam baš neke pozitivne uspomene s početka. Do nisi stariji i dok ne upoznaš neku ekipu i ljude.
Sjećam se da sam igrao stolni, isto dok sam bio manji. I odjenom sam osjetio ogromnu bol. Nisam znao što mi je. 3 dana sam ležao u krevetu jer se nisam mogao micati. Nakon par dana se smirilo i išlo se na natjecanje. Nisam mogao ići. Jedino natjecanje kojemu sam se veselil, a ja doma na krevetu - opet. I objasnio sam mami da hoću k doktoru. Nakon slikanja, doktor je rekao da imam problema s kralježnicom i da je pomaknuta. Ništa strašno - tak sam mislio. Doktorica je rekla da je to zbog naglog rasta. Dala mi je nekakve tablete (koje sam bacio poslije i nisam ih htio piti) i rekla da se počnem razgibavati. Dobio sam i neki prospekt na kojem su pokazane vježbe. I to sam bacio u smeće i rekao sam tati "tata ja bi u teretanu". I nakon par tjedana počeo sam vježbati. Bio sam presretan. Napokon nešto što mogu raditi sam u miru i gdje mogu napredovati. Svaki dan. Buđenje u 5 ujutro, škola, ručak, teretana, učenje, spavanje. To je bilo "teško razdoblje" jer sam na kraju tjedna bio iscrpljen. Sjećam se, kao da je jučer bilo. Na faksu sam prestao hodati i shvatio sam, nakon 2 godine da mi "nešto fali". U 10. mjesecu krećem opet u teretanu, makar znam da će biti i posla i studiranja i svega, ali to je ono što volim i što mi fali.
Eto. Nije ništa ekstra, i ne smatram to ne znam kak' teškim razdobljem. Ovo je više priča. Isječak. Isječak iz filma u kojem sam ja direktor.
Do čitanja.
Post je objavljen 14.09.2016. u 10:55 sati.