Marketing
Mrzovolja umirovljenog društvenog aktivista
U životu sam spektakularno neuspješan. Određeni sam uspjeh postigao u novinarstvu (uglavnom prije 25-30 godina), društvenim znanostima (nekoliko znanstvenih radova) te u socijalnom aktivizmu, gdje imam najviše iskustva.
Slika lijevo: Akcija 'Vlast pripada narodu' na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 1999.. Nažalost nemam slika sa sličnih akcija 1989.. Tada sam još bio mlad, samo 42 godine. Sjedine su ubrzo došle, nekako, sa vlašću SDP-a... 
Tijekom 27 godina, stotine kampanja. Neke uspješne, neke ne. U nekima sam bio dobar, u nekima užasno loš. A nešto sam valjda i naučio, na uspjesima i još više neuspjesima.
"Društveni aktivizam" - to je djelatnost, koja se od početka 2000-ih pretvorila u usko profesionalno udrugaštvo. Metodu je preuzela klerikalna desnica. Znate gdje danas u Zagrebu možete studirati socijalni aktivizam (točnije: upravljanje udrugama i socijalno zagovaranje)? Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Ima naravno i progresivnih aktivista danas, ali nema kontinuiteta. Jedna od mojih brojnih frustracija u životu jest da svo to moje iskustvo nikome ne treba i nitko ne cijeni. U velikoj većini slučajeva, kad pokušam dati neke savjete na osnovu svojih iskustava, koliko se god trudio ne docirati nego podijeliti svoje spoznaje (a oni mogu u hodu sticati nove), potaknuti na samostalno promišljanje i akciju, odgovor je prezriv ili ljutit.
Već 1990-ih pojavljivale su se generacije mladih, koje su smatrale da sam ja preživjeli fosil i da su oni puno pametniji. Dolazile i odlazile. Nekoliko sam generacija preživio, nekoliko se puta lomio zbog unutrašnih dvojbi, dok se nisam konačno slomio.
Post je objavljen 10.09.2016. u 22:21 sati.