Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ogmaksimala

Marketing

OGULIN U DOMOVINSKOM RATU


Što vrijeme dalje odmiče sve sam bivao bliži da ovaj post posvetim knjigama koje je napisao književnik ili pisac, svejedno je, pod naslovom Ogulinski kraj u Domovinskom ratu. Već sam početak ove događajnice, kako autor tepa svojim knjigama, „Umjesto uvoda“ kojega nije nitko potpisao, dao je naslutiti u kojem smjeru kreće sadržaj naslova pa makar se izuzeli i pozvani uzvanici od strane, pretpostavljam, urednika ovih knjiga.
A što reći o stranici 2? Zapinje za oko urednik, ocjenitelji, posebno prof. Božo Čubelić ili don Božo Ćubelić, ali i čitava galerija Uredničkog vijeća. Osim Stipe Gašljevića i Nikole Magdića, teško je odrediti kompetenciju ostalih članova. Stipe Gašljević je jedno vrijeme bio zapovijednik obrane grada Ogulina, a Nikola Magdić predsjednik kriznog štaba općine Ogulin u ratnom periodu. Ostali su izabrani po političkoj podobnosti urednika i njegova mentora.
Neozbiljnost ove događajnice nagoviještava i zemljopisna karta na koricama knjige gdje je nekadašnja općina Ogulin podijeljena na Grad Ogulin i općine; Josipdol, Plaški i Saborsko, dakle bez općine Tounj koja je nastala oko 1998. godine, a knjiga je iz naklade stigla 2013. godine.
Neozbiljnosti ovoga naslova pridonosi lektura i korektura Zorice Mimice koja očito nije svladala hrvatski jezik jer ne bi dozvolila piscu ovoga uratka da piše: srbsko, podpuno, van privrede, potrebito u krivom smislu, pomenuti, svjestno, građevinska dopustnica, zavihoriti, i mnogo drugih riječi, a pisac bi morao znati da se Dragoljub (Draža) nije prezivao Mihajlović, već Mihailović. To je vrlo značajna razlika jer se odnosi na sasvim drugu osobu koja nije osuđena za ratni zločin.
Pokušao sam oko piščevih knjiga zaključiti kojemu žanru pripada ova literatura. Stvaratelj naslova nije dao do znanja kamo to pripada, a iz sadržaja je teško zaključiti. Na kraju bih mogao reći da je to neki domaći uradak jednog čovjeka podobnog za sva vremana; danas desni, sutra lijevi, jednom iskren, drugiput izostavi istinu da ne bi morao lagati. To je onaj sistem Andrije Hebranga jr. koji je rekao da on koji puta ne govori istinu. To ne znači da laže (kako smo ga znali ocijeniti), već je samo izbjegavao reći istinu koja mu nije odgovarala. To je perfidno, ali u politici potrebno (potrebito, rekao bi autor ovih knjiga, urednik i urednikov mentor, pa i sama lektorica).
Autor ovih uradaka upustio se i u analizu gospodarstva u starom socijalističkom sistemu koji nije zadovoljavao radnike i seljake i bulažnjenje novih „političara“ koji su nudili med i mlijeko u novom sustavu, a nije se do 2013. godine dosjetio napisati istinu o pljački radničke klase, društvenih vrijednosti koje je stvarao radnik i prirodnih izvora bogatstava koje su prodali pljačkaši po prolaznim zakonima koje je HDZ-ova vlast izglasavala.
Mora se, međutim, u afirmativnom smislu kazati da je veliki dio ove knjige nastao razgovorima sa sudionicima „svekolikih“ događanja u ratnom periodu u radnim prostorima autora na adresi Brod 15 u Ogulinu pa se u većoj mjeri izbjegao razgovor po raznim birtijama, gostionicama i hotelima.
Slušao sam u ogulinskoj knjižnici književnicu Ivanu Bodrožić koja je govorila o svom romanu na temu Domovinskog rata u predjelu daleko složenije „konstelacije snaga“ od ogulinske, ali je Ivana Bodrožić napisala horor roman i tako ga predstavila. Za taj uradak osigurala je sredstva mimo jedinice lokalne samouprave jer ni jedna ni druga strana, ni vlast ni opozicija, nije bila zadovoljna sadržajem. U njenom sadržaju nije bilo izbjegavanja istine, već je ona zakačila sve korumpirane, a to onda nije jednosmjerna ulica. Nije nikomu podobna. Istina je voda duboka, zar ne gospodine Polančec!
Ivana je sa stručne strane dobila visoke ocjene, ali od domoljuba dobiva kaktuse. Ne dirajte domoljublje! Branitelji i političari su stvorili Hrvatsku, a pekari, komunalci, logističari i poduzetnici su – pičkin dim.
Ipak, najvažniji detalj koji mi je ubrzao odluku o ovakvom postu je aktualni narodni zastupnik u ogulinskom Gradskom vijeću, koji mi je, tobože usput, spomenuo da je autor ovih događajnica krenuo u osvjetljavanje i ostalih ratnih događanja u pisanom obliku da bi zaokružio osvrt na rat i poraće onako kako to odgovara HDZ-ovoj i crkvenoj nomenklaturi. Obećao je (vijećnik) da će na idućoj sjednici Vijeća pitati gradonačelnika da nam otkrije koliko koštaju sve te knjige i koliko je autor tražio naknadne novce za dovršetak novih knjiga. Prošle su tri sjednice, a zastupnik još nije postavio pitanje koje se tiče svih ogulinskih poreznih obveznika pa bi i oni to htjeli znati. Zato sada provociram i iznuđujem to pitanje jer ću, nakon sljedeće sjednice Vijeća, imenom prozvati ovoga vijećnika ukoliko ne postavi pitanje cijene. Završetak ovoga posta i nije neka maksimala, ali je iznuđen.



Post je objavljen 17.08.2016. u 21:52 sati.