Ako sam na glavu svoju stavio zlatnu krunu, ukrašenu dragim kamenjem... Ako sam na prst svoje ruke stavio zlatni prsten... Ako sam odjeven u skupo odijelo, obuven skupim uglancanim cipelama... Sve može biti na kredit, može biti ukradeno ili oteto... Može biti stvarno i umišljeno...
Ma, mogu izgovarati divne krasne riječi... Mogu sa svima biti jako fin i obazriv... Mogu reći da sam dobrotvor, mirotvorac... Mogu možda reći da se borim za bolju budućnost čovječanstva, za sveopću dobrobit ljudi... Možda mogu reći kako sam jako napredan, da se borim protiv tabua i okova staromodnih razmišljanja... Ma, valjda mogu dosta toga dobroga za sebe reći...
Ali...!!! Ponajprije ću paziti na svoju zlatnu krunu, na svoj zlatni prsten... Pazit ću da ne uprljam ili poderem svoje skupo odijelo i cipele...Sve drugo biti će manje važnije, sporednije...
Misli će moji biti na njima... Um moj težit će tome da ih sačuva... U svima vidit ću lopove i neprijatelje koji se žele domoći mojeg bogastva... Moj san neće biti miran, jer razarat će me strah i moć... Moj um slijedit će moje snove... Duša moja biti će rob uma...
Život moj biti će podređen sjaju i bogastvu kojeg nosim.... Ali, unutar mene biti će silan mrak i tama, jer sve sam podredio vanjštini...
Ma, mogu govoriti tako divne stvari, ali biti ću samo jedan obični lažov...
Ne slutim kako će vrijeme uništiti moje tijelo... Ne vidim kako ću izgubiti svoje vanjsko blago i sjaj....
Nisam svjestan kako će ostati samo moja unutarnja tama...Moja vječita tamnica...
Čovječe, probudi se...
Post je objavljen 17.08.2016. u 21:16 sati.