Staračka higijena
(Nije za slabe želuce.)
Moj gospodin suprug ima jedan izraz kojeg vrlo često koristi pri opisivanju (ne)djela vlastitog, ostarjelog, oca.
(Ono kad nas mrtvo hladan dočeka u potpuno poderanoj košulji. Negdje ju je pronašao, i želi je još malo iznositi jer je još dobra -u kojem to univerzumu, da ne velim da se dijete bilo prilično prepalo vlastitog djeda-. Ili drugom prilikom, dijete mu svo ozareno pruža poklon, a on na prvi škic toga što je unutra divljački po***di i počne urlati kako mu ne treba to što je unutra!!!??? Itd itd itd)
Izraz glasi 'pao mu je moral'.
Ne misli time da je postao ,baš ono, skroz nemoralan, ali da je zamoren životom izgubio volju da se ponaša po nekim regulama, pa se pojedinim postupcima opasno približava toj granici...
(Eto, npr., moja mama je upravo povukla jedan takav popiknuti čin. Zna da čekam na terasi (da se kupaona oslobodi) sa hrpom veša da ga ubacim u pranje. Ali je ona, brže bolje ubacila svoje i upalila mašinu. Samo je falilo da slavodobitno vikne 'haha, prva!')
I tako, svaki naš dolazak u zajedničku vikendicu obavezno potegne pitanja poimanja osobne i opće higijene. Što je jednome sveto, drugi je zaboravio da treba činiti......i tako...... :))
Lubenice imaju čudan okus po luku ili nečem nedefiniranom nelubeničnom.
Frižider je jeziv. Svaki komadić ostatka hrane koji se čuva unutra i tjednima, mojoj majci neobično je drag 'jer su djeca u africi gladna'. Ona gaji nadu da će baš sutra skuhati od toga novi , fantastični ručak.
Na polici među staklenkama sa solju , šećerom i vegetom, može se naići na svježe izvađeno , još slinavo, zubalo. Ostavljeno tako 'na golo', je sa tanjurića ili iz čaše može is/pasti.....
Nema smisla pitati se zašto je uopće tamo, ne?
Prvi dan je vođena ovakva konverzacija:
Ja: 'mama, rezala sam na ovoj dasci povrće za kuhati. (To je velika i drvena daska, doimala se čisto) Mogu li na tome i salatu? Jel to daska samo za povrće?'
Majka: (tonom starog znalca koji se obraća početniku koji govori bedastoće) 'neee......(nećka se da prizna ili prešuti)...paaaa.......neee....ponekad režem i meso........'
Ja: 'ok, ali sad je bila čista, ne? Jesi li prije mene rezala meso i daska je bila prljava? Mogu li salatu na njoj rezati!?
Majka: '....paaaaa....hmmmm......ta daska se ne pere, to je od drva.......(prebacuje konverzaciju na mog muža)znaš, te drvene daske, one ti odmah dobiju točkice, ove godine jako je vlažno ljeto, ništa se ne suši kao obično.....'
Ja: 'čekaj, ne skreći temu, nemoj me zezati, režeš meso i povrće na dasci koju ne pereš jer je drvena!?Ne pereš dasku na koju stavljaš meso? I režeš povrće i salatu na njoj!? '
Majka: 'pa ne smije se prati, ne može se osušiti, imati će točkice....'
Još puno mojeg snebivanja, muž pokušava iz suosjećanja razviti priču u smjeru pranja drvenog posuđa solju, kadli baka ispali novu jezivu izjavu:
Majka: 'ja ti imam ove maramice za čišćenje (pokazuje neke mokre maramice za pod ili slično, one na kojima piše da nisu za osobnu upotrebu, neke miomirisne natopljene sredstvom za dezinfekciju zahoda valjda), i ja ti njima obrišem dasku ponekad'
Padam na pod od užasa (dakle, drvena daska impregnirana sokovima povrća, mesa i dezinfeksa).
Ja: 'o užasa, pa to je nešto najjezivije što sam čula u zadnje vrijeme......ma ti me zezaš?....daj, kupit ću ti plastičnu dasku samo za meso, ovo ti nije higijens-'
Majka: (prekida me u pol riječi) 'plastičnu!?!?, ne!! FUJ!, plastika je užasna!!!!'
.......
Pogodite na čemu je rezana ona lubenica nelubeničnog okusa.
:)))
Eto, naši dragi starci........ :))
Čekam da vidim sebe u stotoj.
Post je objavljen 12.08.2016. u 11:15 sati.