Nemam garderober gdje bi gosti odložili svoje stvari jer ovdje gosti i ne zalaze a ti mi i nisi gost. Osim toga, tebe pogledom razodijevam već na ulazu, pristojno, skidajući ti najprije samo kaput. Zadržavaš mi pogled ne dopuštajući da ga spustim i odložim ti kaput negdje u stranu prije nego što iz džepa izvadiš moju crnu beretku koju si našao u travi kraj puteljka kojim smo prošli izlazeći iz kafea onu večer a ti se vratio sutradan potražiti je.
Stavila bih je na glavu ali zbog podignute kose to i nije izvedivo pa je zadržavam u ruci a drugom te vodim kroz predsoblje gdje se neočekivano za tebe ispred nas pojavljuje ulica, jer je studeni a to je vrijeme kad je u mom gradu vašar, s mnoštvom svjetiljki i graje, mirisa šećerne pjene i latica papirnih ruža pa djevojčici što kraj jedne tezge očarano gleda u majušne prstene s blještavim plavim kristalićima i na trenutak podigne pogled i pogleda u nas dobacujem beretku, odmahnem rukom, a pred nama se otvori prostorija sva u prozračno bijelom s terasom ovalnog oblika poput palube broda pod kojom se prostire more čija je površina jednim dijelom nježne dimno ljubičaste boje zbog oblaka što se nadvijaju nad njim a drugim azurno plave jer je i nebo nad morem vedro, bez oblaka.
Nudim ti liker u dvije boje raspoređen u dvije visoke čaše servirane na malenom stoliću – ti uzimaš vedro plavi a ja dimno ljubičasti koje ćemo razmijeniti u gutljajima i pomiješati ih u koktel. "Ne smiješ nikome odati tajnu ovog koktela", kažem ti.
Ogledaš se oko sebe razgledajući unutrašnjost prostorije, pogled ti se zadrži na detalju staklenog stola s plitkom zdjelom s grožđem i vazom sa suncokretima – alkemija modre i žute – a onda razgledaš lepeze raskriljene po zidu namjesto slika, neobično oslikane, privlačnih boja i materijala.
"Iza svake od ovih lepeza skriva se jedno moje lice“, osmjehujem ti se, „ako želiš pokazat ću ti noćaš ono iza crne čipkaste lepeze", a ti mi uzvraćaš osmijeh.
Pokazujem ti potom u smjeru blagovaone – ona je pult. Inače, moj jutarnji i dnevni kao i večernji boravak uglavnom je na terasi, tu provodim glavninu vremena – pišem, pijem kavu, ne objedujem za stolom na terasi, to činim samo za pultom, nešto jednostavno i lako ali za tebe kad sam s tobom u društvu uvijek mogu pripremiti bečku ili parišku a za sebe pohovani camembert s brusnicama i postaviti nam stol na terasi.
Nema nigdje polica za knjige, diskove s glazbom, sa filmovima.... – police samo skupljaju prašinu – sve što trebam svuda je uokolo i gdje što spustim tu i stoji i čeka me, bez unaprijed predviđenog mjesta namijenjenog za te stvari već im je mjesto ondje gdje ih odložim i uzimam opet a katkad ih poslažem više na neki lako prenosivi stolić kojemu onda po želji mogu mijenjati mjesto.
Jedino ovdje, i odvodim te do reda ladica što se tek neznatno svojom mliječnom bjelinom razlikuju od prozračne bjeline zida, uklopljene u zid i od njega glatkije na dodir, sve ostaje na istom mjestu. Prva ladica otvara se samo na otisak tvog i mog prsta: u njoj je više od dvije tisuće naših otisaka. A u ostalima, moje je rublje, torbice, čarape, perike, končane rukavice, mali ženski predmeti....
Tu je sve čisto. A teška škrinja sa stvarima od kojih svaka odiše svojim vremenom iza zatvorenih je kapaka prozora sobe u koju katkad uplovi moja sjenka i otvara je, prebire po njima i razgleda ih. Tu ima svega – "od igle do lokomotive".
Želiš li se osvježiti, umiti, treba li ti kupaona, ona je u potkrovlju gdje i spavaona. Ispod ostakljenog kosog krova krevet je još jedna spiralna galaksija u svemiru vidljiva ti i golim okom kad pogledaš u moje oči i prije nego što ti ga stignem pokazati.
"Morao bih poći", kažeš mi kad se već počelo mračiti a oblaci poprimili neobičnu boju čađi, odlažući na stol čašu s malo vedro plavog taloga preostalog u njoj.
Okrećeš se i ja te pratim pogledom, usput prstima opipavaš dugmad niže okovratnika svoje košulje pokušavajući ih zakopčati ali se ona kao nekom magijom ponovno raskopčavaju pa odustaješ, osvrneš se prema meni htijući me pitati gdje ti je kaput ali te dočekuje lice skriveno iza raskriljene lepeze od crne čipke i val plameno crvene kose što se prelijeva preko nje....
Post je objavljen 07.08.2016. u 03:35 sati.