Kad odeš
Brišem zadnji trag tuge sa obraza
Dok dan za danom klizi kraju u grču
a mi još uvijek tapkamo u mraku tišine
što rastrla je plašt između naših uzdaha.
Iz pogleda ti cakli led i drhtaj moj te ne grije više
Zatvaraš osmijeh u bijesu sa suzom na obrazu
Pajaci smo u ovoj sobi što drži nas
I željni uzdaha gušimo se i pružamo ruke u prazno.
Oblaci ljube nebo tamom dok tresu se stakla i vijuče dah neba
Lome se travke nade i hladno mi je ponovno sada.
Zatvaraš vrata teškim koracima, mješa se zvuk iz Tv-a
mrtva tijela, kaos i suludi narod što zjapi iz njega.
Zarobljeni u vlastitom snu gazimo večer i nadam se
možda će jutro donesti svijetlost i miris bora
Daljina me peče, nema mirisa mora nit`vatre topline
A ljeto je već tu i donosi dugi dan što grca kraju
Skidamo istinu i kletva je naš okov u lažom trenutku
Nastavljamo li ili lomimo krila ljubavi sada.
Kad odeš, objesi mi prolaznost na vrata.
Nada 14.06.2016
Post je objavljen 05.08.2016. u 19:40 sati.