Vi ne slutite što vam to rade,
Još ste djeca, nevinosti puna.
Pa svaki dan zaborava koji usade,
To se za mene ni malo ne računa.
One navike od jučer su stale,
Smrznuto vrijeme ne protiče više.
I ratne se sjekire iskopaše,
Potresi, munje, vjetri i kiše...
Nije pošteno i nije fer,
Jer,
Vaše je pravo da sretne jeste
Da vas sklonimo sa ceste...
Ja sam za dogovor, da mir potraje
I da nam priča ne postane suha s stara.
Već sam odbacio sve stare običaje
Al' ovo srce što tuče, nije stvoreno da vara.
Što je-tu je, idemo dalje ko putnici neki,
Vrijeme je iskreno, ono tajni nema
Ne dajte nikad da postanemo daleki,
Ja nikad ne idem "protiv", uvijek "prema"...
Post je objavljen 27.07.2016. u 14:40 sati.