Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/edoimedo

Marketing

Mala pariška knjižara Nina George




Mala pariška knjižara Nina George
Izdavač: Mozaik knjiga

Gospodin Jean Perdu je ogorčeni i ne baš druželjubiv knjižar koji ima svoju malu neobičnu knjižaru. Zašto je neobična? Zato što je to ploveća knjižara smještena na rijeci Seini. Stari brod imenom Lulu gospodin Perdu je preuredio u tu malu neobičnu knjižaru u koju voli svatko zaviriti. Perdu u svojoj knjižari tzv. "Književna ljekarna" prodaje svoje knjige kao lijek. On vjeruje u moć čitanja i zna koja knjiga liječi ostavljene, tužne....ma za svaku bol on ima knjigu. Jedini problem Perdua je taj što ne zna kako bi sam sebe izliječio. Prije 21 godinu napustila bez objašnjenja napustila ga je njegova najveća ljubav Manon. Manon mu je ostavila pismo koje on nije imao hrabrosti pročitati, sve do jednog ljetnog jutra. Naime , pismo je dospjelo kod novo useljene susjede Catheirine , a nakon njenog inzistiranja Perdu je napokon pročitao pismo i ostao neugodno iznenađen sadržajem pisma. Tada je gospodin Perdu odlučio sa svojim brodom ploviti Seinom do Provanse i Manon. Ali Perdu nije na to putovanje otišao sam , naime sa njime je krenuo i Max. Max je pisac koji se skriva od svojih obožavatelja. Ploveći Seinom Perdu se prisječa prošlosti , a što su dalje plovili imao je još jedan cilj-pronaći spisatelja knjige "Južna svijetla". na tom putovanju susreće i neke svoje poznanike koji se pridružuju na tom putovanju. Svaki od njih ima neku skrivenu tajnu.
Hoće li svatko od njih pronaći ono što traži?

Ugodno sam iznenađena ovom knjigom. Mislila sam da će biti dosadna jer tko bi čitao knjigu u kojoj su samo knjige. Ali ne, to uopće nije tako. Priča je to o staroj i novoj ljubavi, putovanju u Provansu i jedan novi početak života,ljudskim slabostima i snagi volje. Na zanimljiv način je opisan krajolik i plovidbeni put rijekom Seinom. Čitajući imala sam dojam da sam i ja dio te priče. uistinu jedno lijepo i neobično putovanje. U knjizi ima dosta posebnih misli koje vrijedi zapisati. Jedna misao mi se posebno svidjela a to je ova: " Knjige mogu mnogo toga, ali ne sve. Najvažnije stvari moramo živjeti. Ne čitati. Ja moram svoju knjigu.....doživjeti." Sa ovime bi se složili svi strastveni čitači i knjigoljupci, jer mi svaku knjigu doživimo svaki na svoj način. Ono što je još zanimljivo u ovoj knjizi je popis recepata tipičnih za Provansu ( jela se spominju u knjizi). Isto tako postoji i popis knjiga g. Perdua koje liječe i za koju su bolest. Nešto sa tih popisa budem iskoristila -pročitala neku od knjiga i bar isprobala jedan receptić.
Ovu knjigu svakako vrijedi pročitati.

Neki od citata iz knjige :

"Ima knjiga koje su napisane samo za jednu osobu."
"Čitanje ubija predrasude."
"Tko čita ne laže-bar ne istodobno."
" Nitko neće postati mudar,ako nikad nije bio mlad i glup."


Post je objavljen 30.06.2016. u 19:39 sati.