okruženi smo prostranstvima
dodira,
negdje u slikama provedenih
nedjelja;
u suhim skrovištima stvari,
u gladnim haustorima
naših zagrljaja,
ona, sadašnjost, je zapisana
u poneki cvijetak zaboden
u tegli,
ona, sadašnjost, je zapisana
na našim prozorima
na kojima se vijore
prpošne zavjese
cvijetnog uzorka, ponekad
samo,
kao rasplinuta osjetila
vjetra;
noć je padala zaokupljena
tobom i sobom,
i krivo zakopčan gumb na
rukavu košulje svjedočio
je mirisu meni nepoznatom;
slikala sam zadnje zrake
već uteklog sunca
ne bih
li uhvatila crvenkasto-zlatni
trag koji je plahutao šumom;
noć se spuštala
neminovno.
Post je objavljen 06.04.2017. u 00:05 sati.