Prije par dana se u Zagrebu održao "gay-pride", odnosno "parada ponosa" homoseksualaca, transseksualaca i njima sličnih, koji su ponosni na svoju seksualnu orjentaciju i koji se tim "paradiranjem" bore za neka prava, promjene zakona, i, između ostaloga, da ih se ostavi na miru od strane onih koji ih imaju potrebu na svakom koraku maltretirati i diskriminirati, čim saznaju za njihovu seksualnu orjentaciju.
Možda bi i fotografi mogli organizirati nešto slično. Jednodnevnu povorku ili čitavu manifestaciju u kojoj bi sudjelovali fotografi. Amateri i profesionalci, ozbiljni i povremeni fotografi, oni koji snimaju mobitelima ili pravim aparatima, te svi oni koji to žele postati...
Foto-pride.
Fotografsku povorku ponosa, povorku fotografskog ponosa, povorku ponosnih fotografa... (ili kako bi se već to moglo prevesti, op.a.)
Zašto?
Fotografi danas, u doba digitalije, interneta i društvenih mreža, često imaju problema gdje se pojave, jer se gotovo uvijek nađe netko kome iz ovog ili onog razloga jako smeta fotograf ili fotoaparat. Od toga da im smeta samo određeni pojedinac koji snima, pa do toga da smatra sve fotografe "nižom vrstom".
Štoviše, otkako je interneta i digitalne tehnologije, kao da se čitavu populaciju fotografa (i amatera i profesionalaca) od strane onih koji to nisu, a tu spadaju razni dušebrižnici, "pravobranitelji" i "eksperti za sigurnost", pokušava stigmatizirati kao nekakve možebitne "voajere", "pedofile", "čudake", "lešinare" i slične uglavnom negativne persone, ili se pak njihov rad marginalizira, banalizira, omalovažava i podcjenjuje. Sve je manje onih koji fotografe doživljavaju kao nekakve umjetnike, hobiste ili fotoreportere profesionalce, odnosno fotografiju kao medij, umjetnost i dio opće kulture.
Pa se tako događaju stvari od toga da s jedne strane praktički svaka šuša izigrava "ovlaštenu osobu" i poziva fotografe na odgovornost pitanjima koga i zašto snimaju, tko im je dozvolio i slično, ili im prijete fizičkim nasiljem, uništavanjem opreme, zvanjem policije i sudskim tužbama, pa do toga da se s druge strane od dužebrižnički nastrojenih zakonodavaca sve češće izmišljaju nebulozni zakoni koji ograničavanjem ili zabranom fotografiranja deklarativno nekoga ili nešto "štite" (uglavnom od teoretskih, statistički zanemarivih, ili potpuno imaginarnih opasnosti), ali praktički nemaju nikakve svrhe i smisla osim treniranja strogoće i zagorčavanja života i rada fotografima.
Uz to, tu je i faktor licemjerja u kojem upravo oni koji koji s jedne strane zagorčavaju život fotografima, s druge strane pokušavaju sve nadzirati upravo snimanjem i video nadzorom!
Inače, što se tiče fotografskih masovki, one su se već događale, ali ne u obliku nekave općenite "parade ponosa", već samo u obliku pojedinačnih većih ili manjih protesta, uglavnom protiv određenih retsriktivnih, diskriminirajućih, nebuloznih i besmislenih anti-fotografskih zakonskih odredbi, poput na primjer one kada je u Velikoj Britaniji izglasan zakon kojim se policiji dala ovlast da pretresa fotografe kak god požele, isl...
Možda bi nekome došlo iz dupeta u glavu koliko zapravo danas ima fotografa ako se počnu događati fotografske masovke, odnosno parade ljudi koji su, umjesto "šarenim" zastavama i transparentima (kao an gay-pride-u), oboružani najrazličitijim sredstvima za snimanje.
Post je objavljen 16.06.2016. u 19:44 sati.