ISPIRANJE
Sve živo u prirodi treba ispiranje čistom vodom.
Kada je tijelo u pitanju, organi i stanice, destiliranom vodom je najbolje i sigurno. Ujedno se popravlja inspiracija volje. Ispran mozak i muda prirodna su percepcija za razumno i jasno ljudsko ponašanje. Tako je i doživljaj svega ugodan, kada je mir u srcu i karakter gravitacije spirale gena blizu nule.
Biljke se ispiraju fotosintezom, životinje instinktom, jedino čovjek još uvijek to ne čini.
Zašto?
Svoj mentalni subjektivitet čovjek održava neorganskim materijalom, tako što u probavi kiselo stanje i kalorije pretvara u silu energije, zbog duše i uma.
Zato čovjek ne vodi računa čime puni tijelo i logično je stalno u duševnoj tjeskobi. Tješi se manipulativnom evolucijom i božjom voljom, no za bježanje od čisto i pravde, uvijek ima kavez i ne može biti slobodan. Ako bolje to analiziraš, oslobađanje od duše za čovjeka je smrt uma i mora prihvatiti razumno. Čovjek plaća preveliku cijenu zbog nečiste duše, zato je uvijek sebičan i materijalno ovisan.
Čovjek ne želi preventivno čisto za gutanje, jer inspiracijom ne može ostvariti osjećanja emocija, što je njemu potrebno za umišljanje usporavanja vremena. Zato se pere i licka po koži, što nema veze sa čistoćom iznutra.
Ispiranje krvi je prirodno jednostavno i potrebno za osmozu na hormone limfe, jer se time održava imunitet.
Sve je čovjek osmislio samo zbog aktivne psihe, jer tada pod maskom planira svašta.
Post je objavljen 30.04.2016. u 22:24 sati.