Marketing
3c Vazmena, PETRE LJUBIŠ LI ME? Iv, 21, 1-19 (Palma, 29.4.2001.)
Ne vjeruje se tek tako. Potrebni su nam razlozi zbog kojih vjerujemo; iskustvo očitovanja Božjeg u našem životu. Susret s njim. I to osobni. Sjetimo se, Marija Magdalena na uskrsno jutro u Isusu vidi vrtlara, dok nije začula s njegovih usana: "Marijo!" I za apostole, kako danas čitamo, Isus je stranac, do trena kad su začuli: "Dečki, imate li što za doručkovati?"
Današnje evanđelje poziv je na doručak s Njim. Poziv na prijateljsko druženje, na iskustvo osobnog susreta u kom iz njegovih ruku primamo hranu. Vjera je sjećanje na te susrete. Uvjerenje da su se oni zbili, povjerenje da je On uvijek s nama, i predanje njegovu vodstvu.
No, ni ne susreće se Isusa tek tako. Nije baš da je u svakom osjećaju zanosa i uspjeha, kako smo skloni vjerovati. Niti je tako čvrsto s nama dok se čvrsto u sebe uzdamo. Povlašteni susreti s Isusom zbivaju se u neuspjesima. Kad, kao apostoli, nakon noći provedene u ribarenju priznamo da ništa nismo ulovili. Taj naš "ništa" temelj je za Božji "nešto". Priznanje vlastitog neuspjeha, i nemoći; svijest da se u sebe pouzdati ne možemo – prostor je u kojem Bog stupa u akciju. Dok smo puni sebe, u nama nema mjesta za Boga. A niti ima pravih koraka, uspjeha, ni radosti. Kad jesmo onda nismo. Tek kad nismo – onda stvarno jesmo. Tek kad se Božja snaga nastani u našoj slabosti – naše biće se rascvjetava do krajnjih mogućnosti. Sjeti se svetih riječi: "Neka te ne ponese uspjeh, a u neuspjehu ne kloni." Veća mudrost od ushita u uspjesima – jest vidjeti uspjeh u svojim neuspjesima.
Prolazeći svoju redovničku formaciju, ne tako romantičnu kako neupućeni misle – znali smo poglavarima predbacivati da u novicijatu gubimo pobožnost, na filozofiji razum, a na teologiji vjeru. Na što bi oni odgovorili: "Božja milost gradi na našim ruševinama."
Tako u stvari i jest. Bog kad stvara, on to čini iz ničega. Tek pošto se sve sruši što nije na njemu sazdano, On zasja u našim životima. Anka Petričević ušavši u samostan napisala je: "Potresao si temeljima grada mojega i srušio sve što ne bijaše sazdano ne Tebi. Na ruševinama sjedim i jecam… Utješi me… Reci da ćeš podići ljepše hramove i bjelokosne tornjeve i zidove ukrasiti biserjem od mojih suza. Reci… Da više ne zaplačem za mrtvom ljepotom."
A legendarni misionar p. Ante Gabrić, kad su ga zapitali o njegovim najvećim radostima izustio je: "Ljudski govoreći, radost je bila kad sam krstio velike skupine, po dvadeset i trideset krštenja, pa onda prve pričesti. Ali najveća radost, ona unutarnja radost, bila mi je kad sam zbilja vidio da ništa ne uspijeva. Onda osjećaš nekako da trebaš Boga i da moraš biti potpuno povezan s Bogom."
Pogledajmo sada kako se Petru zbio susret. Dok se čovjek uzdao u sebe i mislio da mora biti Bog zna kako krepostan da bi bio u Isusovoj blizini govorio je: "Odlazi od mene čovjek sam grešan." A pošto ga je tri puta zatajio, srozao se do dna; i kad je unatoč tomu doživio da ga Isus ljubi – lađa mu je bila prespora da k njemu dođe. Skoče u more i hita mu ususret. Shvatio je da Isus ne živi od naše ljubavi, nego mi od njegove. Dok se uzdao u sebe drhtao je od straha, a uzdajući se u Isusa postojan je kao stijena. Marko Marulić u svojim "Poukama" za nj kaže: "Uzdajući se u sebe prestrašio se sluškinje; uzdajući se u Boga prezreo je Nerona."
Prije nego će ga imenovati prvim papom, Isus ga ne pita: "Hoćeš li ponovno griješiti?" Niti: "Jesi li zapamtio moj nauk?" Već: "Ljubiš li me?" Temelj crkve nije znanje ni anđeoska čistoća – već ljubav. "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Važnije je jedan "da" ljubavi, nego li bezbroj "ne" grijehu. Isus nas treba ne jer smo sveti, nego da nas učini svetima.
Ali zgodno se zapitati i zašto ga Isus tri puta pita: "Ljubiš li me?" Neki kažu da je tako Petru dao tri prilike da opovrgne svoje trokratno zatajenje. No, vjerojatnije je da je Petar prvi put rekao tek usnama da ga ljubi, drugi put usnama i razumom, a treći put usnama, razumom, i srcem. Jer činjenica je da ga je Petar uzljubio svim srcem, više nego srebro i zlato. Onom prosijeku će reći: "Srebra ni zlata nemam, ali što imam dajem ti – u ime Isusa Nazarećanina hodaj."
Post je objavljen 10.04.2016. u 08:00 sati.