drveće se opire krošnji
između sebičnosti i poezije
uvijek biram statičnost
liježem kao hrčak
i u snu sklanjam tamne oblake
sanjajući stavljam zavjese
na prozor i zašutim
od pogleda
na prst umočen u tamnu
čokoladu
nema plavetnila, a ptice će
opet pjevati
zašto ta tišina oko mojih
ruku
ponovo će magla ući među
žute narcise i nedohvatne
kanjone pored naših sjena
kada jesen i cvat hortenzija
zalutaju bit ćemo spremni
Post je objavljen 08.04.2016. u 21:27 sati.