Usne mi čeznu za trenutkom kad će ti reći najdublje tajne,
ali moju dušu je strah da joj se ne bi nasmijala, moje srce je strah da ne bi okrenula glavu i nevinu ljubav otpisala. Zato u vanjštini svojega bitka sam se smijem i sam sebe otpisujem, sve to u šali sa čudnim osjećam boli tješeći se kako ne odustajem.
U stvari sve je to jedan trik kako bi svoje misli zavarao i živio
mirno, ali i to je sve jedna varka, jer kad nema tebe tu kraj mene ja nisam živ. Moje najljepše riječi čeznu da dođu do tebe, da ti kažu manjkavim jezikom čovjeka na milijun načina volim te,
ali i sve te riječi bi bile ništa kad ja ne pronalazim pravu za objasnit koliko ljubim te.
Sve u meni drhti od straha kako ćeš mi kazati da ne osjećaš isto
i mada već sad znam kako je to gorka čaša, ja se trudim svim snagama poraziti tu stvarnost pijući čašu mašte koja me vodi na mjesto gdje se volimo. Nemam ti ni ništa grubo reći, makar su se sve rane otvorile i krv žaljenja ne prestaje teći, ili je to zato jer me samo jedan slučajni susret s tobom na tren izliječi.
Ovaj svijet je pun ostvarenih bola a neostvarenih ljubavi,
volio bi kad ti princezo nikad to ne bi morala živjeti.
Mogu reći kako najviše čeznem da budem tu kraj tebe gdje si ti,
ali se bojim da bi ostao njem, ma srce bi mi iskočilo od ljubavi koju ima za tebe.
Možda zato u blizini tebe uvijek ispadnem nespretan riječima, ipak srce je jače od pameti, a ja se i danas zatrpavam raznim glupostima samo da ne mislim o tebi. Svjestan svega uzimam na sebe svoju bol samo kako bi ti bila slobodna, a u trenutku kada vidim da je duša duše moje radosna mene će isto osloboditi
i biti ću sretan znajući kako je s tobom netko tko čini da budeš sretna.
Možda najviše od svega čeznem da te zauvijek zaboravim,
ali kako zaboraviti najljepši cvijet što postoji, koji je blaženije ne ubrati, već jednostavno nježno milovati i neznatno mirisati.
Čeznem za tim ali se ne usuđujem jer ne želim da pomisliš
kako moje oko kukavički bježi na druge. Zato žudim za tvojom blizinom makar mi samo jedan tvoj pogled čini da moja bol bude vječno tu, u nedogled.
Post je objavljen 27.02.2016. u 23:58 sati.