baš se, eto, malo opustim od regularnih i iregularnih životnih događaja, sereko, idem se malo rekreirat po netu, da vidim što ma novog, ima li novih fotki, događaja, pustolovina, zanimljivih diskusija, pjesama duši bliskih...
pa naletih na naslov o izazovu. pogledam drugi blog, opet neko nekog ili nešto izaziva. treći, četvrti, sve nešto životni događaji, teška problematika, sudbinske neprilike, jadovi, čemeri i karmički hepeninzi zaskoče pa skinu svoju željeznu triput iskovanu borilačku oklopnjaču za tijelo i mlatnu te njome, zavitlaju helebardu pred nosom značajno te gledajući, bace svoju izazivačku čipkastu, baršunastu rukavicu drito po čelenki, opiče te iznenadnim: en gard! čelinđ! izazov!
izazov??? čemu izazov? protiv koga? protiv čega? izazov je uvijek, ali uvijek nasilno bačena rukavica u lice, provokacija u stilu: ja sam jači, ja sam veći, ja sam pametniji, ja sam sposobniji. izazov može postaviti samo osoba drugoj osobi. događaji i konstelacije situacija ne mogu biti nikakvi "izazovi", oni se naprosto događaju i mi ih možemo samo rješavati ili ne rješavati, ovisno o habitusu, znanju, sposobnostima i razini i hitnji potrebe i to nije nikakav "izazov sudbine, karme, nebesa, konstelacije, votever," nego događaj kojeg se poduhvatimo ili ne. obično zato što moramo, a ne iz gušta prihvaćanja možebitnog dražesnog gubitka koji nam i nije tako važan jer je, eto, samo "izazov".
pod pristankom prihvaćanja izazova smatra se i podrazumijeva dragovoljni odabir upravo ponuđenog sadržaja, u skladu s onim što smatramo da smo kadri učiniti, baš kao dokaz onomu drugomu da nas je očito potcijenio! dakle, jednom sebično i egoistički orijentiranom radnjom pokazujemo nekom drugomu, također egoistički napuhanom i uobraženom (s podlogom ili ne, svejedno, potreba za dokazivanjem sebi, drugima, nečemu, votever je isključivo kommpetitivno, nabusito i megalomansko djelovanje PROTIV onog drugoga, da bi se uzvisilo samoga sebe prema kriterijima koji su postavljeni kao poželji za dosizanje), da smo od njega ili njegovih stavova o tomu viši, bolji, superiorniji! i da nas za to zasluženo čeka neka nagrada, divljenje, pljesak, položaj, status, lova, votever. u ovom sitnom slučaju osobe koje postavljaju "igru izazova" očito nisu u stanju dubinski proniknuti u smisao tog pojma. no, nabacivati se pred publikom i obožavateljima kao "vožd" koji, eto, inicira druženja i time osigurava zajedništvo cijele grupe, a usto je i koordinator, sudac i komentator, eh, očito da je takvim dokonima potreban stalni izazov da im održi koncentraciju adrenalina i dopamina u mozgu dovoljno visokom da bi se uopće osjetili živima. tu serotonin i oksitocin definitivno nisu dovoljni!
jer, izazov je, u svojoj biti, obična - provokacija!
pa budimo glupi pa prihvaćajmo tako nešto. znaš, ovo sve što se tamo događa, mnogi sudionici bi sve to objasnili - "igrom". ako jest "igra", onda nije "izazov". pogotovo ne samomu sebi. izazov samom sebi, u smislu ispitivanja mogu li ja to ili ne mogu, s intenzivnom željom da se pokaže da možeš, se zove pubertetsko dokazivanje. u ovim godinama, sorkač, imam li se ikome još "dokazivati"?? igra?bah!
ajmeee, koja koincidencija, taman ja napišem kako je izazov zapravo provokacija za one koji se daju izazivat i napravit važni ako uspiju, a sjedobradac napiše onaj specificirani tekst o vlastitim životnim uspjesima, kao da je pobijedio strašnog zmaja koji mu je ispred nosa mahao svojim repom, ha, ha. a onda se pod obavezno nasraćka i sprosere pseudomudrost tipa "...Sve su to izazovi vrijedni poštovanja..."
ko je tu vrijedan poštovanja? izazov? kako može itko poštovati izazov kao pojam? i još k tomu ga istaknuti kao dostojan poštovanja? zaboravlja se pri tomu osnovna logika i misao: poštovanjem izazova zapravo zanemarujemo i omalovažavamo onoga tko je pobijedio ili srčano sudjelovao, unizujemo njegove sposobnosti i negiramo mu vještinu i samu pobjedu. umjesto da poštuje njega, uspješnika koji je savladao problem, dotični "poštuje" sam problem, izazov, izvor potrebe za savladavanjem. ko je tu lud? Iz toga konsekutivno i evidentno proizlazi da nemaju pojma ni što pišu ni što čitaju! ako nešto "dobro zvuči" ne znači da je točno, ispravno, poetično, smisleno, lijepo...
IZAZOV ILI POTREBA??:
"...Moj post nije za natjecanje u "izazovima", jer, osobno, meni je izazov svaka bačena rukavica za bitku. Pa, kakav god kraj bio..."
upravo se o tomu radi: bačena rukavica za bitku!! dakle, ne tvoj endogeni impuls za obranom, kreativnim djelovanjem, organizacijom i kretanjem u kreativni proces ostvarivanja namjera planova i žćelja, nego surovo guranje samoga sebe u sukob, i to s jedinom svrhom da se "pokažeš" pred izazivačem. jer, to je izazov, ništa drugo nego fingiranje direktnog napadaja. a na to se možeš jedino braniti. sve drugo što se događa u životu je nužnost! bolna, iscrpljujuća, neizazvana ičim, životno recidivirajuća nužnost.
Post je objavljen 20.01.2016. u 22:25 sati.