nisu sve ptice otišle na more
lete u malim jatima, slijeću na krovove, na drveće
a onda se najednom vinu pod nebo
lijepo je vidjeti tu slobodu
jutrom slijeću na borove i pjevaju
tijesne su noći kada bez prestanka tražiš prstenje na mojim rukama
jer, ostao je samo jedan
drugi su čuvani pod kasom konja zlatnog kojanika
i tko zna što će biti s njima
tijesni su drvoredi
kojima koračaš da bi ponovo krenuo u svijet
ima još prstenja, ima još noći
istina, ne više tako okrunjenih i mekih
ali, ima još ruku na kojima ćeš bez prestanka
sa nadom, još, i ponovo tražiti...
Post je objavljen 19.01.2016. u 00:16 sati.