Spuštam se Kaptolom do Trga
Topla večer, osam i pedeset.
Na onoj autobusnoj stanici
Jedna lepa zbigecana fircigerica
I s njom neki tip
Čije mi se nisu svid'le oči.
Nadvio se nad nju, na rubu je zagrljaja
Ali rub mu nije dopušteno prijeći.
Dok prolazim čujem ju tihu
"...sam bila četrnaest godina u braku..."
I nastavim dole prema gradu.
Misleći tako o njemu, njoj i sceni
Iznenađen skužim da sam već na Cvjetnom
I zicnem u Pif da popijem pivo.
Kroz vrata preko puta, ona od KIC-a,
A bilo je točno devet i jedanaest,
Izašao je čovjek-kinematograf,
Promijenio plakat za sutra i otišao.
Opet nije bilo predstave u devet,
Najmanje tri gledatelja prestrogo je pravilo
Zbog kojeg i sam poljubih vrata nekoliko puta.
I onda ništa, pijem svoje pivo
I mislio sam već završit pjesmu,
A onda spazih tipa: fakat to je on
S očima koje mi se ni sad nisu svid'le
Kako bijesno grabi prema jugu.
Mobitel na uhu, pjena na ustima,
Korak brz i sitan, glas nadrkan frajerski,
A od riječi koje su se čule
"Gadura" i "pizda" bile su najglasnije,
Tamo ispred Pifa u devet i dvajspet.
Post je objavljen 15.01.2016. u 23:20 sati.