17.02 sati Hajmo čupati redak neki. A da bi ga iščupati mogao, treba čuti kuc, kuc... Smiri se, saberi i osluhni duboke dubine srca svog. Čuje se: kvak, kvak... Ništa to! Škrip, škrip... Ni to! Hej, a sad se čuje neki neopisivo, neizrecivo, nezamislivo lijep, prelijep... zvuk, glas... Eh, to se čuje neizreciva RIJEČ, o kojoj najljepše što se može je: pssst!
Post je objavljen 10.01.2016. u 18:18 sati.