Marketing
N A S I LJ E
Rijetko negdje mogu pročitati o nasilju nad invalidom osim kada je riječ o nogometnoj utakmici gdje i invalidi namjernici dobiju po glavi u sveopćem bjesnilu razularenih navijača. Ja sam deklarativno invalid s obzirom na stanje mojeg HS-a, i kao takav sam bio u više navrata žrtva nasilja. Možda je tome najveći razlog moj stil života, jer sam uglavnom na ulici . Jedan od razloga može biti i moja neobična sklonost da svojim izgledom jednostavno privlačim nasilnike i to datira iz moje najljepše mladosti gdje su mi se po diskotekama i kafićima nerijetko lokalni grubijani unosili u lice bez ikakvog razloga. Ja i moj kum se i danas smijemo kada se sjetimo da sam sa nekim Šekijem trebao riješiti pitanje najjačeg u Solinu. Naime, mi smo poslije noćnog provoda otišli po topli sendvić u cijelonoćni fast food, i tamo nas je dočekala gorda skupina nasilnika i od svih prisutnih, Šeki je u meni vidio izravnog konkurenta za tron u Solinu i samo nas je slučajnost spasila od teških batina.To su ona vremena kada su se po ulicama prodavale cigle, neboderi i slično. Isto tako, u disko baru u Australiji dođe grupa nasilnika i od svih prisutnih odaberu mene za svoje malo noćno divljanje.Opet me je slučajnost spasila od lomljave kostiju i zubića. U Južnoafričkoj republici guštam na jednom brodu-restoranu, i odjednom svi-bježžžž....jer došao je Burton, lokalni razbijač, i naravno, dođe do mene i unese mi se u lice usput grickavši staklenu čašu!! On je tu noć valjda nešto morao namlatiti i tu sam mu se stvorio ja, i opet me je slučajnost spasila da me barem ne baci u more! Takvih primjera je bilo dosta jer sam ploveći prekooceanskim brodovima bio po svim kontinentima i po svim onim mračnim i opasnim lukama. Nikada nisam izazivao, i unatoč svemu i svačemu nikada nisam dobio batine. A bitno je i to da sam se ipak mogao braniti od nasilnika jer nisam imao HS i imao sam uistinu jake ruke i fantastična pazušja.
A kada sam obolio od HS-a stvari su postale drukčije.Vi ne možete nasilniku objasniti, niti to njega interesira, da imate razvaljene pazuhe i da nekada ne možete zaliti ni cvijeće a kamoli da se obranite ili uzvratite. Vaš izgled je njegov odabir, a moj izgled je uz sve njegove atribute, često čudnovat i nasilnicima valjda privlačan. Od bolova često jedva i dišem i svaki mi je pokret odvratna i teška bol i normalno da sam smrtno ozbiljan dok hodam ulicama.To je samo fasada jer u mojoj glavi su veseli leptirići , jer i kada me najviše boli i kada imam osječaj da će mi se zbog narednog koraka raspasti dio mesa, ja razmišljam o tome koliko mjeseci je ovca trudna, ima li slon zube, plivaju li vjeverice i slično. Ali nasilnik to ne zna i udari!!
Na ultra frekventom mjestu u gradu mi priđe čovjek ragbijaške građe i iz čista mira i ničim izazvan me svom snagom nogom udari u međunožje. Ljudi se razbježe a ja u šoku pokušavam zaštiti tijelo od drugih udaraca. Luđak ode, a ja narednih sedam dana provedem u krevetu jer to je bio period kada mi je HS žestoko napao testise i prepone. Ironično je udarac pridonio tome da mi konačno iz testisa izađe nakupljeni gnoj, ali nikada neću zaboraviti tu ekstremnu bol.
Nedugo poslije toga, nikada viđeni čovjek me nasred ulice i usred bijelog dana grubim udarcem baci na pod. Instiktivno rukama zaštitim lice a on me udari svom snagom nogom u prsa i ode! Ja opet sedam dana u krevetu, ali nekako sretan jer sam se konačno rješio omrzle jakete koju je taj akt uništio.
Prolazim pored jednog kafića iz kojeg izleti čovjek koji je valjda tog momenta shvatio da je opet izgubio na kladionici i onda me i on grubim udarcem baci na pod.U redu što me udario i bacio na pod, ali to što me je pljunuo me je razbjesnilo Dostojanstvo je dostojanstvo, i osjećao sam se uistinu jadno i ljutito jer u nekim drugim okolnostima bi mu na to nasilje itekako uzvratio. Naravno da se u svim ovim prilkama ljudi razbježe, a vama ostaje da se snađete! I volim što nisam lud kao i navedeni momci i što nisam zvao mog Luju da sa svojim bečarima razvale i njega i kafić i kvart, jer nad tim se zgražam i u filmovima. A Lujo bi to učinio jer sam ga nekoć spasio od teških batina na koncertu Divljih jagoda!
Nehotična sklonost neuobičajenom me je dovela i u autobus kojeg su na neki način otela tri navijača koji su od vozača tražili da ih odveze na utakmicu.Stvarno gruba scena, putnici vrište a ovi divljaju i naravno da se najdivljiji otmičar uhvati mene. On ne zna da se ne mogu braniti, a ja u sebi vrištim od bolova od svog tog naguravanja. I opet srečica, jer jedan od otmičara je bio dostavljač pizze kojem sam uvijek ostavljao napojnicu!!
Jednom sam i sam bio nasilnik.U trajektnoj luci sam bio svjedokom grubog iživljavanja nasilnika nad jednom djevojkom. Ljudi se u strahu izmiču a ja u sebi pjenim od bijesa jer ne podnosim to što vidim. Pa eto, ako sam svojom facom i privlačio kojekakve kretene, iskoristih istu i uličnom i dosta grubom terminologijom mu se unesem u lice, a to i jeste jezik koji on odlično razumije.On mumljajući ode, a ja složim Pallinovsku facu i promislih da on samo zna da sam samo dan prije bio na hitnoj pomoći zbog lijevog pazuha, hihihi....
Sve ovo pišem u smislu opisivanja još jedne značajke HS-a koji osim u medicinskom, socijalnom i društvenom, može biti meta i u uličnom nasilju, jer od svega smo neprepoznati.
Post je objavljen 23.12.2015. u 23:17 sati.