I. čin Jelen susreće Birjuka spuštajući se iz kestenove šume preko zaravni na kojoj se izmjenjuju livade, njive i zapušteni livadni otoci okruženi šumom:
J: dobro večer, a i vi se malo išli gore brati kestene?
B: nisam.
J: da, niti ja, mislim išao sam ali sve je već pobrano, zakasnio sam.
B: imam vam ja dva kestena tu iza kuće na rubu šume. Slobodno naberite.
J: hm, kuće? Tu gdje ste pokazali rukom?
B: Nije daleko, niti dvjesto metara.
II. čin
Nakon berbe kestenja, za stolom u kolibi uz čašicu rakije od oskoruša:
J: Stvarno nisam znao da se netko doselio ovamo i izgradio malu šumsku kolibicu, vi tu dolazite na vikend?
B: ne, živim tu već duže vrijeme.
J: pa zar me toliko dugo nije bilo na ovom brijegu, prošli put je ovdje bila još zapuštena livada, a ovaj put dovde je bio skroz zarašten. Vi ste kupili parcelu ili ste vlasnik otprije.
B: niti jedno niti drugo, tu sam došao i sad sam tu. Vrlo jednostavno.
J: pa dobro, dobro... pošteno što se mene tiče! Da se upoznamo ja sam Jelen..
B: Birjuk.
J: kako ste rekli?
B: BIR-JUK
J: Birjuk? Ma da! Pa to je jako interesantan nadimak. Da li ste znali što to znači na ruskom?
B: nije to nadimak, ja jesam Birjuk.
J: znate što vi ste meni jako sumnjivi, da niste vi jedan od onih gradskih profesora koji popucaju pa zabriju na život s prirodom, permakultura, hašiš, eko-vrt bez štihanja...??
B: ništa takvoga i ako smijem primjetiti vaša je insinuacija glupava.
J: pa... ispričavam se, nisam vas htio uvrijediti, samo nikako mi nije jasno da netko živi na ovom mjestu i još kako velite "duže vrijeme", a ime mu je Birjuk- što znači nešto kao vuk samotnjak, ali može značiti i mračnjak, može biti i mistik duhovnjak... mda...
Zbilja, izgledom vučete na nekog iz Čehovljevih pripovjetki ili u najmanju ruku pravoslavnog popa, mislim radi brade, no po govoru nema šanse da ste Rus, dakle otpada opcija da ste nekakav ekscentrični ili odmetnuti Putinov oligarh... hoću reći kako god, ne želim se miješati niti zabadati nos...
B: ako prestanete brbljati objasnit ću vam sve o sebi. Prije puno godina jedan čudak si je utvarao da će napisati roman u kojem sam trebao biti glavni lik, zapravo jedan od dva ključna lika. Tako sam postao i nastao. Onaj drugi nije zaživio, niti roman nije napisan.
J: ta idite molim vas, kad bi to bilo tako, kako bi vas onda ja mogao vidjeti i razgovarati s vama?
B: možda zato jer ste vi onaj čudak koji si je utvarao da će napisati roman?
J: oh, da! Pa da! Naravno, vidiš vidiš, tko bi rekao... ta riječ, vaše ime, znam da mi je poznato odnekud. Ali kako vas nikad prije nisam susretao?
Ne smeta ako si natočim još jednu, baš je prava!
B: samo vi dajte.Iskreno nemam pojma zašto me tek sad nakon četrnaest godina možete vidjeti i razgovarati sa mnom, ali imam osjećaj da ću zažaliti zbog toga...
J: dobro, dobro, nemojte se uzrujavati i ja sam iznenađen kao i vi. Trebali ste mi odmah to lijepo reći. Nego kako živite, kako vam je ovdje?
B: do danas nije bilo loše.
J: ali zar vam nije nikad dosadno to oko ove kolibe, da li idete u selo među ljude, niste li osamljeni?
B: ne, naravno da ne, ja sam Birjuk sa svim karakteristikama toga imena.
J: čini mi se da smo u neku ruku slični vi i ja.
B: najvjerojatnije je to zato što sam ja plod vaše mašte.
J: to ste bogme dobro primjetili! Eto opet, pronicljivost, logika- osobine koje...
B: nemojmo se zanositi.
J: Nego što ćemo sad? Da li ja trebam početi pisati roman da bi se s vama nešto počelo događati?
B: ja bi vas najljepše molio ako je ikako moguće da to ne činite.
J: ali zašto? Mogao bih napisati nekakve interesantne zgode, fascinantna putovanja, vaše susrete s vrag će ga znati čime... I vas prikazati u najboljem mogućem svjetlu!
B: zato jer su to bedastoće, ne želim biti superjunak u egomanijskoj fantaziji jednog diletanta!
J: čekajte jel ste vi to mene nazvali superjunakom? Ili superdiletantom? Ja ću vas ispljuskati
B: počeli ste se gubiti, rakija od oskoruša je jaka, to bi se trebalo konzumirati kao lijek, a ne ovako kao jeftinu pijaču. Gledam vas ove zadnje tri strusili ste kroz manje od tri minute. Osobito vam ne preporučam da me pokušate ispljuskati.
J: je, je udarilo me malo, sad osjećam vrućinu koja mi zrači iz vršaka ušnih školjki ravno uvis.
B: kaže se da nije za guske sijeno.
J: ha! Ha ha! Baš ste duhoviti. Ma vi ste jedan genijalan i produhovljen čovjek! Pa i morate biti kad sam vas ja osmislio ha, haha
B: ne nužno.
J: što vam to znači?
B: vi ste me osmislili kao Birjuka,da, ali ne kao ograničenu osobu koja je bez ikakvih kapaciteta za razvoj, trebao sam učiti i surađivati, diskutirati, ne prečesto, ali ponekad s nekim ravnim sebi ili boljim, zar ne? Tako je bilo u planu.
J: tako nešto, valjda, ne sjećam se najbolje.
B: ne sjećate se, ali taj potencijal je ugrađen u mene Birjuka jednako kao i ostale odlike koje ste dobro osmislili. U međuvremenu ja sam, kako bi vi ti danas rekli, meditirao, na taj svoj prazni kapacitet i on sam je poslužio kao moj učitelj, čak i bez ikakvog učitelja izvana.
J: što velite? Nisam vas slušao. Imate vi tu kakvu široku, a plitku rajnglu? Da pokrijem kestene na šporetu, prije će se ispeći.
B: evo tamo vam je rajngla, a nož je u prvoj kištri, samo se poslužite.
J: hvala! Baš sam ogladnio, ova oskoruševača otvara apetit! Dakle, meditirali ste velite, onak malo? Iako ja nisam predvidio da će vaš lik to raditi?
B: jasno. Nije mi bilo druge, nije to bila nikakva određena odluka, tek posljedica prostranstva uma s kojom sam se zatekao. A vi?
J: što ja?
B: Što ste vi radili za to vrijeme? Roman niste pisali, to smo riješili. Zasigurno ste bili zauzeti prečim poslovima?
J: ha... što... svašta, kojekud sam bio, nešto sam radio, možda bi o tome trebao napisati kakvu zabilješku?
B: radije nemojte. Pitam vas da li ste i vi imali slična kontemplativna iskustva, da li ste meditirali i na što?
J: pa kako da ne, gdje ja neću meditirati, hehe, a sad na što, na što, pa na više stvari, štojaznam sad ovako nabrzinu što da vam velim.
B: promiješajte si kestene ispod rajngle, već su zamirišali. Ja ću odmah doći.
III. čin četrnaest godina kasnije Jelen ima dugu bradu sjedi na istom mjestu i ljušti kestenje:
B: oho kako fino mirišu kesteni, to je prava stvar.
J: ah eto i vas, već sam mislio da ću sve sam pojesti.
B: vani je magla i hladno je, ujutro će biti sve u inju.
J: bit će to dobro za prošetati, a kad pogrije sunce nacijepati drva.
B: ne treba zaboraviti niti jutarnju meditaciju.
J: ne treba... Nego da vas pitam nešto, gdje ste bili četrnaest godina?
B: nastavio sam putem kojim ste vi bili onda krenuli prije susreta sa mnom.
J: ali zašto? Zar nije ovdje bolje? Sami ste rekli...
B: bolje je, ali nisam si mogao pomoći, kad sam izašao kroz vrata postao sam vi i otišao živjeti vaš život.
J: au, to je strašno, baš mi je žao.
B: sve je u redu, tako je moralo biti, ja sam imao teoriju bez prakse, a vi praksu bez teorije, nije to ništa slučajno.
J: sad kad promislim niti meni nije bilo ništa neobično u tome što sam ostao ovdje baš ko da tu prirodno pripadam, bit će da sam i ja postao vi. Ali zašto ste se sada vratili?
B: išao sam pogledati ono mjesto gdje sam nekad davno vješao nekakve zastavice koje sam, ovaj, koje ste vi donijeli odnekud sa putovanja... zapravo ste vi vješali zastavice i palili incens na toj stijeni, a ne ja, samo što mi je se to pomiješalo. I onda na povratku vidio sam svjetlo na prozoru vaše kolibe, to jest moje.
J: pa naravno! To ima savršenog smisla!
B: i ja mislim.
J: mislite da je vrijeme?
B: ormar sa sječivima ste pronašli?
J: naravno, pregledavam oštrice svako malo, po potrebi brusim...
B: odlično! Sutra ćemo potražiti onoga koji se smuca okolo i virka iza stabala, a ne zna se radovati u šumi. Ako bude sreće tragovi na svježem snijegu će ga odati!
J: i onda ćemo ga zaklati.
B: tako je! Dobro, mislim zaklati, to se samo tako kaže, kad vidi prava sječiva dobro naoštrena i u pravim rukama on je automatski gotov i to je to.
J: da, da, razumije se.
B: jasna stvar, popijemo po jednu ljutu?
J: svakako!
KRAJ
Post je objavljen 19.11.2015. u 19:32 sati.