Marketing
Optimizam uoči samita Ujedinjenih naroda o klimi u Parizu
Svijet se priprema za presudnu konferenciju Ujedinjenih naroda o klimi, koja će se održati u Parizu 30. studenoga do 11. prosinca. Situacija je na sreću danas posve drugačija nego prije šest godina, kad je izostao željeni dogovor u Kopenhagenu.
Pad emisija p.c. u 11 vodećih zemalja
Jučer objavljeni izvještaj nedavno osnovane organizacije "Climate Transparency" pokazuje da emisije ugljičnog dioksida po stanovniku opadaju u 11 zemalja iz grupe G20, u razdoblju 2007.-2012.. Korištenje obnovljive energije snažno raste u 15 zemalja iz te grupe.
Ovih 20 zemalja odgovorno je za oko tri četvrtine globalnih emisija stakleničkih plinova. Autori izvještaja smatraju da je dosegnuta ohrabrujuća točka preokreta u nastojanjima da se ekonomije dekarboniziraju.
Lideri G20, predvođeni SAD i Kinom, naći će se u Turskoj 15.-16. studenoga, na posljednjem dogovoru pred klimatski samit UN u Parizu 30. studenoga - 11. prosinca.
Emisije po stanovniku u petogodištu 2007.-2012. opale su u Australiji, EU, Francuskoj, Japanu, Italiji, Južnoj Africi, Kanadi, Meksiku, Njemačkoj, SAD i UK.
Emisije po stanovniku rastu u dvije najnapučenije zemlje iz G20, Kini i Indiji, te također u Argentini, Brazilu, Indoneziji, Južnoj Koreji, Rusiji, Saudijskoj Arabiji i Turskoj.
Usprkos početnom dobrom trendu, zemlje G20 trebaju još mnogo više učiniti u slijedećim desetljećima. Prosječna emisija stakleničkih plinova u G20 je 11 tona ekvivalenta CO2 po stanovniku godišnje. To treba smanjiti na najviše tri tone do 2050, da bi se globalno zagrijavanje držalo pod kontrolom. Sada predložene akcije još uvijek znače povećanje prosječne globalne temperature za više od ciljanih 2°C.
Rast obnovljivih izvora energije
Izvještaj o trendovima u korištenju obnovljivih izvora energije objavio je prije nekoliko dana World Resources Institute (WRI). Korištenje obnovljive energije u osam najvažnijih zemalja i regija svijeta svijeta udvostručit će se do 2030. g., prema nacionalnim klimatskim i energetskim planovima, objavljenim tijekom posljednjih 12 mjeseci. WRI je analizirao planove osam od 10 najvećih emitera stakleničkih plinova: Brazil, Europska unija, Indija, Indonezija, Japan, Kina, Meksiko i SAD.
"Ističući nacionalne ciljeve za obnovljivu energiju, vlade šalju snažne signale tržištima i investitorima", kaže Jennifer Morgan, direktor Klimatskog programa WRI
Kanada i Rusija nisu bile uključene u studiju jer još nisu objavile svoje ciljeve za razdoblje poslije 2020. g..
U okviru priprema za samit UN o klimi, koji počinje 30. studenoga u Parizu, svoje planove je Ujedinjenim narodima poslalo 150 zemalja.
Usprkos značajnom napretku, sadašnji planovi neće biti dovoljni da se rast prosječne globalne temperature na Zemlji ogranični na željenih 2°C.
Globalne aktivnosti Norveške
Norveška je među svjetskim liderima globalne akcije protiv klimatskih promjena. Članak Turning political pledges into action on climate change, objavljen 17. listopada na sciencedaily.com, prikaz je nedavne politološke analize razloga i oblika norveške politike.
Norveška proizvodi velike količine nafte i plina, pri čijoj eksploataciji je teško smanjiti emisije ugljičnoga dioksida. S druge strane, gotovo svu električnu energiju već proizvodi iz obnovljivog izvora (hidroenergije).
Snažno je prisutna u međunarodnim naporima za očuvanje tropskih prašuma, te u istraživanju i razvoju tehnologija hvatanja i skladištenja ugljičnoga dioksida. To smatraju svojom dužnosti, ali vide i svoj interes.
Kina uvodi dozvole za emisiju
Emisije stakleničkih plinova u Kini i dalje rastu, ali smanjenim tempom. Kina je objavila cilj da rast zaustavi do 2030. g, a analitičari se nadaju da bi to moglo biti i prije.
Kineski predsjednik Si Đinping iskoristio je svoj govor pred Općom skupštinom UN krajem rujna da najavi nacionalni "cap and trade" program za ograničavanje emisije stakleničkih plinova.
Članak govori o raznim dilemama vezanim za učinkovitost policy programa, koji postoje i u Kini i drugdje. U članku objavljenom 28. rujna, Washington Post ističe da se radi o politici, koju je kao preradikalnu odbio Kongres SAD. Članak govori i o raznim dilemama vezanim za učinkovitost policy programa, koji postoje i u Kini i drugdje.
Potvrđen znanstveni konsenzus
SAD je jedina zemlja u kojoj se i dalje vode žestoke političke debate o tome jesu li klimatske promjene stvarne. U znanosti je to pitanje riješeno. Ankete među klimatolozima pokazale su da 97% njih vjeruje da točno, da se od početka industrijskog doba događa globalno zatopljenje i da je glavni uzrok čovjekova emisija stakleničkih plinova. (To ne znači da je tri posto uvjereno u suprotno.)
Časopis "Environmental Research Letters" krajem rujna je objavio objavio rezultate ankete među biofizičarima u SAD, tj. znanstvenicima koji se ne bave klimatologijom, ali su po obrazovanju bliski, te se često u svom radu direktno ili indirektno susreću s klimatologijom.
Od njih, 92% vjeruje da se ljudskom djelatnošću izazvane klimatske promjene stvarno događaju.
U prikazu rada na poveznici navode se još neke zanimljivi rezultati o povezanosti tog uvjerenja s kulturnim i političkim vrednotama koje znanstvenici zastupaju. [Ipak tu treba biti oprezan zbog malog uzorka.] I među znanstvenicama, takva uvjerenja nisu striktno racionalna i zasnovana na znanju, ali u široj [američkoj] javnosti ta povezanost između uvjerenja o klimatskim promjenama i kulturnih i političkih identiteta je snažno prisutna.
Američki konzervativci odbijaku papu u ime industrije ugljena
Američke konzervativce, koje se inače stalno pozivaju na krćasku vjeru, užasno je živcirao papa Franjo u svojoj posjeti SAD u rujnu. Kandidat za republikansku nominaciju Jeb Bush, katolik, rekao je već i prije da se papa ne bi trebao petljati u to pitanje. Dodao je i da papa nije znanstvenik, na što ga je dobro poklopila komentatorica sajta thinkprogress.org: zapravo jest - studirao je kemiju i radio kao kemičar. No bitno je što on prihvaća rezultate znanosti, naime ono što znanstvenici-klimatolozi kažu.
Kao religijski lider, on kaže da je moralni imperativ čovječanstva da brine o okolišu. U američkim političkim okvirima, tretiran je kao radikalni ljevičar, blizak Bernieu Sandersu.
Bush, nasuprot, inzistira da je to protivno interesu američke ekonomije. Ali i velika većina ekonomista se slaže da učinci klimatskim promjena mogu biti vrlo loši za ekonomiju. Jedna anketa među američkim ekonomistima prije pet godina pokazala je da 94% smatra da se SAD trebaju pridružiti međunarodnim ugovorima za ograničavanje klimatskih promjena.
Kad se odbijaju rezultati znanosti i globalna odgovornost, to se ne čini čak ni u interesu američke ekonomije u cjelini, nego samo uskogrudnih profitnih interesa industrija fosilnih goriva.
Neki prethodni tekstovi na blogu Ekološka ekonomija o klimatskim promjenama
Klimatske promjene i izbjegličke krize (16. rujna 2015.)
Brazil i Njemačka: suradnja u suzbijanju klimatskih promjena (25. kolovoza 2015.)
Ususret dogovoru UN o klimi: ohrabrujući diplomatski napredak (19. srpnja 2015.)
Enciklika “Laudato si” i prve reakcije: trebaju li katolici slušati papu?
G7 o klimatskim promjenama: bez fosilnih goriva do kraja stoljeća!
Post je objavljen 12.11.2015. u 16:16 sati.