Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pjesmadusemoje

Marketing

odavno sam tvoja...

u trbuhu milijun malih prozirnih nježnih krila,
da li vilinih, leptirovih, anđeoskih, neobjašnjivo,
dotiču me niz cijelo tijelo iznutra,
na način koji nisam do tada osjetila,
i nitko me nije tako dotako,
kako objasniti, ne za to riječi ne postoje,
koja euforija, koji adrenalin,
koja snaga, koja energija,
da, to sam doživjela,
nestvarno, da mogu u nebo poput sokola bi poletjela,
iz tijela izletjela, lebdjela,
druga dimenzija me obuzela…

sve si bliže, osjećam,
taj trenutak, tijelo mi drhti,
stojim na mjestu, nepomično,
a u isto vrijeme ne znam kako da se zaustavim,
kroz cijelo tijelo krv juri nezaustavljivo,
ne mogu se smiriti,
koji opijat, koje ludilo...

od sreće iz svega glasa bih zavrištala,
neka cijeli svijet zna,
jer ovo što moje srce proživljava više je od zemaljskoga,
jer on se približava,
dušu njegovu duša moja osjeća ,
osmijeh u srcu, a u oku suza,
sve je bliže, osjećam ga…

taj miris, duša ga je tražila, već ga znam,
da ga bolje osjetim oči zatvaram,
namirisala sam te, toliko znan
punim plućima udahnula,
i u tvoj miris uronila,
nisi me još niti dotako,
a kao vilinom prahom cijela sam tobom obasipana,
bliještim krivicom tvojom, tvoja sam…

u tvojim očima vidim život, vidim nas,
na tvojim usnama strast,
u tvojim rukama osjećam sigurnost,
na tvojem ramenu oslonac,
na tvojim prsima smiraj kakav doživjela do sada nisam,
ti si taj, bez sumnje,
na tvom srcu ocrtava se vječno voljet će me,
moja duša svoju dušu našla je…

uzmi me,
odavno sam tvoja,
voljela sam te, volim te i voljet ću te,
jer ti si srodna duša moja…


Post je objavljen 26.10.2015. u 08:46 sati.