I opet ne mogu, u ovo predizborno vrijeme, odoljeti zovu politikus-sirene. Čitam u pismima čitatelja u današnjem lokalnom tjedniku „Međimurje“ pismo gospodina Hrvoja Šlezak, koordinatora HRAST-a za treću izbornu jedinicu (moju, op.s.c.) pod naslovom: „Preferencijalni sustav – izbor najboljih kandidata“. U tekstu autor piše:
„HRAST – pokret za uspješnu Hrvatsku pozdravlja navedenu novost (preferencijalno glasovanje, op.s.c.) jer će birači (konačno; sic!) imati priliku odabrati najkvalitetnije osobe i najkompetentnije kandidate. (…) Vjerujemo da će birači prepoznati kvalitete HRAST-ovih kandidata na listi Domoljubne koalicije (…). U našoj, trećoj izbornoj jedinici svakako očekujemo da birači svoj preferencijalni glas poklone (ne: daju, op.s.c.) L.I. (navodim inicijale da mu ne pravim reklamu) koji je svojim dugogodišnjim angažmanom potvrdio istinsku zauzetost za vrijednosti koje HRAST zastupa.“
Kako protumačiti ove upute?
Znači li to da se do sada mjesta na listama kandidata pojedinih stranaka nisu određivala po kriteriju „najkvalitetnijih osoba“? Doduše, po rezultatima koje su glede gospodarstva postigle sve dosadašnje vlade koje su proistekle iz takvih lista, vjerojatno nisu. I sada će jedan preferencijalni glas, najkvalitetniji po sudu g. koordinatora, sve stubokom promijeniti. Kaj god!
Da li preferencijalni glas samo za jednog od svih kandidata na listi zaista predstavlja „vrlo snažan alat u rukama“ birača? Što ja, i ne samo ja, imam od toga što je temeljem preferencijalnog glasa u EU parlament izabran Tonina Picula? Po mojem, više bi koristio u Saboru nego tamo.
Zašto gospodin Šlezak, koji tvrdi da će glasači zahvaljujući preferencijalnom glasovanju temeljem svog mišljenja „izabrati“ najkvalitetnijeg od 14 kandidata na listama ipak, za svaku 'sigurnost', predlaže da svoj glas „poklone“ po njegovom (ili njegove stranke) mišljenju „najkvalitetnijem“. I da to bude baš gospodin L. I., koji je njemu očigledno (ili glavonjama u stranci) prirastao srcu?
Da nije samo HRAST stranka u kojoj se brinu da njihov kandidat koji je „potvrdio istinsku zauzetost za vrijednosti koje stranka zastupa“ uđe u Sabor, pokazuje i slučaj SDP-a. Iste novine donose danas i ovu vijest:
„Premda su se u javnosti i u stranci Mladen Novak i Nadica Jelaš spominjali kao najizgledniji kandidati međimurskog SDP-a na listi 3. izborne jedinice, dok se istodobno šuškalo da će dugogodišnja zastupnica (…) Dragica Zgrebec u mirovinu, vrh stranke u Zagrebu odlučio je drugačije: D. Z. našla se na visokoj trećoj poziciji na listi i jedina je kandidatkinja SDP-a iz Međimurja.“
Usput: na toj koalicijskoj listi SDP-a iz Međimurja se nalaze još dva kandidata za zastupnike, oba iz HNS, na 4. i 13. mjestu.
Sva sreća da postoji preferencijalno glasovanje pa će oni iz Međimurja koji će glasati za tu listu moći zaokružiti nekog „najkvalitetnijeg“ iz nekog drugog kraja. Preporučio bih im, ipak, da pričekaju upute i kriterije iz središnjice u Zagrebu. Oni najbolje znaju tko će biti „najkvalitetniji“ za Međimurje.
Zaključak se nameće sam po sebi: to preferencijalno glasovanje, uostalom kao i cijeli taj cirkus oko demo(n)kratskih izbora, samo jedno od mnogih 'farbanja' od strane političara koji nas farbaju svim mogućim i nemogućim 'bojama', eto već dvadeset i pet godina.
Post je objavljen 20.10.2015. u 14:54 sati.