Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

29 B ZEBEDEJEVI BI PRVA MJESTA (Mk 10, 35-45)

Image and video hosting by TinyPic
Kod Mt se za svoje sinove zauzima mati, a kod Mk oni su sami za to smogli snage (ili drskosti).
Očito da o sebi misle da su najpodobniji i najzaslužniji.
- Kakvo mišljenje imam? (Pavao će reći: "Smatrajte jedni druge većima od sebe")
Ili to čine iz razumljive čežnje za što većom slavom u nebu, čežnje kojom smo svi obilježeni, i nitko od nas ne bi rado prepustio blizinu Bogu drugome. No narav Kraljevstva Božjega je drugačija, u njega se ne ulazi laktanjem. U Nebu je radost u tome da se raduješ radosti svoga bližnjega. Tvoja sreća ovisi o njegovoj sreći. I ovdje već.
- Koliko se ja zbilja radujem uspjehu bližnjega? Ili su mi lađe potopljene kad vidim da njemu ide...
Isus na te njihove nezrele ambicije odgovara skreću i im pažnju na to da trebaju "piti kalež koji on pije" (ispiti teret patnje), "krstiti se njegovim krstom" (biti raspet). Tako živjeti, znači okrenuti se od sebe i vlastitih uspjeha drugima. Znači sebe staviti u sjenu da drugom može biti dobro, i da drugi može biti spašen.
U nebo se dolazi po ljubavi. A nema veće ljubavi doli dati svoj život za druge. U nebo nikad ne dolazimo sami. Ulazimo samo zbog onog kom smo omogućili da u nj uđe. Treba biti oprezan sa izrekom "spasi dušu svoju". Spasit ćeš je samo ako spašavaš dušu svoga bližnjega.
Prva mjesta u nebu osvajaju samo oni koji svoje bližnje do te mjere ljube da bi im ih prepustili.
(Pavlova ljubav se čini gotovo apsurdna: "Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.")
Kolika god naša djela bogoljubnosti, čak i nesebičnosti bila - mi ipak Boga ne možemo obvezati za prva mjesta. Sve što se čini s računicom nije izraz ljubavi. (Kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih i svoje tijelo dao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.")
Čista ljubav: "Ljubav ne traži svoje."
Ali i drugi učenici ... osjećaju se zaobiđenima, zapostavljenima. Isus se vraća na temu služenja. Velik je onaj tko služi, onaj tko je Bogom bogat i u njemu velik, čijoj veličini ljudska priznanja neće ništa dodati. ("Nisam došao da budem služen, nego da služim.")
---------
Ako želiš nešto značiti trebaš biti velik, uspeti se da te drugi cijene, i ta budeš utjecajan. Smije li se to? Jakov i Ivan ispali gramzivi i pohlepni; ali ni ostala desetorica nisu bolji. ("Gnjevili su se na njih")
Isus poučava što to zna i biti velik. Velik je samo onaj uz koga se osjećamo veći. Tko svoju veličinu ne gradi na svojim sposobnostima, a pogotovu ne penjući se po dugima gazeći ih. Velik je onaj tko ima veliko korijenje (uči se od stabla), tko je sebe ukorijenio u Bogu. Velik je tko svojoj veličini ne treba priznanja ljudi, nego je svjestan veličine zvati se dijete Božje. (Malima je veličina u tom da se hvale što su članovi poznatih, ili djeca uglednih - velikima je veličina što su djeca Božja.) Sv. Franjo: "Tko ti može više dati, sluga ili gospodar?"
Malima nikad dosta da bi postali još veći, nikad bez straha da se ne smanje. Nipošto služiti jer to bi ih sasvim obezvrijedilo. Takvi su nesretni, i koliko god se trudili ostaju najobičnije roblje, sitne duše, puzavci.
Veliki se prigiba služiti. Njegovo dostojanstvo je utemeljeno na čvrstoj stijeni - i ne boji se da će mu kruna s glave pasti kad se prigne na služenje, jer njegova kruna je Bog.
Za karijeriste Isusov križ, "kalež muke" - je njegov potpuni debakl. Zar tako srozati svoj ugled!? Petar ga je odvraćao... Isus mu odgovara: "Odlazi od mene sotono, na pameti ti je ljudsko a ne Božje."
"On trajni lik Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge ... (Fil 2, 6)
Upravo to njegovo "strmoglavljenje", nas je uzvisilo. (Skočio je u more da spasi nas utopljenike)
Upravo tako i mi uzvisujemo druge. (Skoči u more tuđih patnji...)
Isus je to činio jer je ljubio Oca, a onda i nas. Mi ćemo to moći ako smo u ljubavi Očevoj.
Tko će podići pale, izgubljene, ugrožene? Samo onaj tko je spreman za njih se prignuti.
Podižući bližnje mi sami sebe podižemo. Služenje je dar. Ali najljepši! (Divno je biti nekome nešto. Mi to možemo jer je nama Bog sve.)
Konačno, da li smijemo težiti za ulogama u svijetu? Ne, ukoliko se po njima želimo dokazivati. Da, ako pomoću njih želimo služiti.

Post je objavljen 18.10.2015. u 11:46 sati.