.....imam želju pisati, ali ne i vremena.
O PMSu i bolnom ramenu
o frendici koja se školuje za iscjeliteljicu
tesla metamorfoze
u zadnja tri dana izliječila mi je rame
liječivši oko
na daljinu
ne sklapa mi se rečenice, zato ovako
doma se je sakupila nevjerojatna količina napetosti
ja sam stalno vani
jutro i večer na poslu
(danas još i Vukovar k tome)
a muž stalno voza dijete
amo tamo po aktivnostima
mislim da mu je dosta tog bivanja doma
bolje bi bilo da se vrati na posao
mislim da mrzi i blog i da mu idem na živce strašno
kad izvadim fotoaparat ili sjednem za komp
ne znam da li se kakav strah gomila u njemu
ili mi na neki način zamjera što živim
a kaj drugo mogu, ove godine
su strašno sklopili raspored na poslu
stalno po dva puta na dan izlazak i povratak
zadnja dva dana više manje ničim izazvan ne želi
razgovarati sa mnom
djelomice se pitam kaj sam napravila
djelomice me to živcira i nemam strpljenja, ne da mi se
uza svo trčanje imati bezrazložnu tihu misu doma
djelomice znam da mu je dosta tog svog liječenja
i da ga uz to brine lova
i kaj ako novi nalazi ne budu dobri
ja znam da će biti
ali to si mogu za uho zataknuti
njemu je vjerojatno jako teško u vlastitoj koži
ali si ne da pomoći
on je onaj tip osobe koji se skoncentrira i čeka da prođe
što god treba proći šutke obavi i istrpi
to može funkcionirati za vađenje zuba
ali ne brate i za ovako nemilu i rastegnutu radnju
sranje.
odoh sada.
Post je objavljen 26.09.2015. u 09:32 sati.