Marketing
Jučer...ili još jedna o jeseni
Jučer se pitam
da li treba tako
da nam otkucaje prazne
tuđe ime broji,
da u našim snima
tuđi glas nam šapće
sve što znali nismo
reći voleć' tugom.
Prolazeć' kraj tebe
samo kad se oči
u pogledu nam sretnu
blago klimneš glavom,
a znam da još uvijek
o meni svima pričaš.
O, zašto nas vrijeme
zaboravilo nije?
I još uvije misliš
da ne poznam tugu,
a zavila je pola
mojih želja, sanja,
dok onom se drugom
polovinom smijem
sve dok nam se oči
u pogledu ne sretnu...
Post je objavljen 24.09.2015. u 23:02 sati.