Kad se spomene Franjo, u mome uspavanom svijetu upale se lampice sjećanja, izmjenjuju se boje na semaforu mojih emocija i ja načisto poludim.
Pukne me euforija pisanja. Misli se roje i nabrajaju. Dok vozim, hodam, kupujem, kuham, kad legnem u krevet razgovaram sa Franjom telepatski i ne mogu spavati.
Evo digla sam se iz kreveta, jer san ne dolazi na oči. Franjo, taj "izmišljeni" lik moje bajke, upravo mi ne da spavati.
Misliš li na mene sad ?
Završio si u bolnici. Bila sam očajna. Komunikacija se svela na nekoliko poruka dragog Dade da si ok. Molila sam boga ja koja zna samo zdravomariju i očenaš. Tražila sam način da ti svoju pozitivnu energiju prenesem, da te štitim poput anđela i da ti budem podrška iz daleka. Dadi sam naložila da te čuva u dobru i zlu.
Pjesme su se redale, jedna za drugom, a ovom sam ti poželjela spokoj, mir i zdravlje. Ovom sam te cjelivala i nježno probudila. Da, to sam bila ja.
veljača 2014.
xxx
dobro jutro
tebi
što
pitaš se
otkud
taj glas
koji te tješi
dobro jutro
zorom rujnom
sam umila lice
da te ozarim
i ukradem ti
osmijeh
dobro jutro
novo
glazbeno jutro
ti se smiješi
dobro jutro
tebi
koji se
smiješ
zvončićima
osjećajnih
nota
dobro jutro
i ne pitaj
previše
dobro jutro
i uživaj
u dobrom jutru
xxx
Dobro jutro Franjo !
Danas je novi dan, još jedan u nizu koji povećava našu udaljenost.
Post je objavljen 13.09.2015. u 01:54 sati.