.....zadnja u nizu.
Sanjala sam divan san, ostavio me oduševljenom.
To je zadnje vezano uz ljetovanje što planiram objaviti.
Imam, naravno, još hrpe fotki, ali to eventualno kako mi dođe.
A i video je u planu, no s njim neću žuriti i objavit ću ga tek i ako budem skroz zadovoljna sa svim detaljima njegove izrade.
A sada, san.
San o prekrasnoj kući
Bili smo obaviješteni da je za nas (supruga i mene,odnosno našu obitelj) sazidana i završena kuća koju smo naručili. Mi se te narudžbe uopće nismo sjećali, nismo imali nikakvog pojma o gradnji te kuće i bili smo u potpunoj nevjerici kada je zidar došao po nas i poveo nas na razgledavanje.
Ušli smo, ulaz je bio prostran, vrata su bila dvokrilna i lijepo izrađena od drva i stakla. Iza ulaznih vrata nalazio se je potpuno otvoreni prostor, nekoliko širokih stepenica vodilo je gore u prekrasan , svjetao šesterokutni dnevni boravak. Sve se je kupalo u suncu, svi podovi bili su obloženi nekim finim svijetlim drvom, u boravku je stajao prekrasan kauč, sve je bilo elegantno i jako prostrano. Na desno su se nalazili predvorje i dječja soba i skroz desno predvorje, spavaća soba za nas i kupaona. Sobe su bile neobičnih geometrijskih oblika,sklopljenih jedni u druge, kao npr. neobični tetris oblici, ili knjižnica u knjizi 'Ime Ruže'; sve su bile ludo visoke, ostakljene i prekrasne. Stajali smo , začuđeni, jednostavno nismo nikako mogli povjerovati da je to naša kuća, za nas, i da mi možemo imati neke veze s njom.
Zidar je strpljivo čekao da se prestanemo čuditi.
To nikako nije bilo sve, nismo niti u najluđim snovima mogli pretpostaviti da ima još .
Zidar nas je poveo na početak, k ulazu.
Sve što smo do sada vidjeli, stajalo je na desnoj strani.
A lijevo, postojala su vrata koja na početku nismo primjetili.
Vodila su u odvojeni dio kuće. Ne samo da nije bio povezan sa prvim dijelom (osim ulazom) nego je još i više bio bogato , raskošno i ukusno namješten. Vladala je neka nesvakidašnja atmosfera, uzvišena i svečana.
Sobe su, kao u dvorcima, bile spojene vratima (odnosno prekrasno izvedenim drvenim dovratcima-prolazima), vodile su jedna u drugu. Svaka je bila za nekoliko stepenica niže , cijeli golemi prostor se je spuštao u dubinu (a i cijeli je bio ispod razine zemlje). Bilo je tu prekrasnih umjetnina, neobičnih instalacija i nekih ploča (koje ne znam opisati) ponad svakog prolaza u drugu sobu sa ispisanim duhovnim postulatima i porukama. Prostor je bio lud!! Nevjerojatan.
Zadnja u nizu soba bila je kućna kapelica.
To je bila jedina prostorija lijevog dijela kuće koja je vodila u vanjski svijet, strmim, čistim i olizanim stepenicama moglo se je doći visoko gore, van na ulicu. Na samim stepenicama mogla se je nepogrešivo osjetiti posebnost prostora u koji su se one spuštale.
Sama kapelica nije bila nimalo 'kapelica'. Bila je veličine barem prosječne crkve, dva niza klupa već su bila postavljena. Naprijed, cijeli prednji prostor bio je prazan. Čekao je mene, bilo mi je rečeno da je crkva ostavljena meni na volju kako će biti dovršena i uređena. Čekala se je moja dizajnerska ideja. Nije bilo naznaka niti jedne religije, niti očekivanja kako bih trebala nastupiti, bila sam potpuno slobodna završiti ju kako god hoću, ruke su mi bile odriješene. Ahhh, kako fenomenalno!!!!!
Niti u jednom trenutku (to sam primjetila po buđenju) nije bilo upitno plaćanje, trošak, novci, financijske mogućnosti. Mogao si uzeti (od kuće) i dati (kući) toliko koliko si bio u stanju, niti manje niti više.
Još smo bili provedeni kroz tri prostorije.
Prva je u stvari bila enormno dvorište unutar kuće, dovoljno za neograničenu vožnju biciklom (pomislila sam) , a u daljini istog dvorišta već je bila uzgojena i odnjegovana brajda od vinove loze za odmor u sjeni.
Druga od tri sobe bila je kuhinja, okrugla , bijela, ogromna, svi elementi, stol, sve je bilo složeno u sredinu, dovoljno za prihvatiti čete ljudi. Iz kuhinje je spiralno stepenište vodilo u potpuno stakleno potkrovlje. Zidovi su bili prekriveni bijelim ladicama (ne znam za što). Zidar mi je dva puta ponovio da je taj prostor samo za mene, da samo ja smijem gore. 'Pazi, to je prostor samo za tebe. Samo tvoj. Nitko ne smije gore. Razumiješ li? Samo tvoj.'
Treća soba bila je spoj kućne knjižnice i blagavaonice. Knjige su bile natrpane na policama visokim do stropa, zidovi obloženi prelijepim tkaninama u najmaštovitijim uzorcima , soba je djelovala intimno i toplo. Stol je bio smješten sa strane, masivan i divan. Serviran do u tančine svim mogućim suđem i priborom koji poznajem, svaki predmet ljepši od drugog. Pomislila sam da je ovo zacijelo za neku savim, sasvim osobitu priliku, i skroz intimnu družinu.
Gledala sam zidove izbliza, zelena svila prelijevala se je na svjetlu, sve je bilo savršeno izrađeno do zadnjeg detalja. Primjetila sam paučinu. Palo mi je na um da je kuća zaista dugo čekala na nas. Uzela sam metlicu, i čistila paučinu.
Onda sam se probudila.
:)
Post je objavljen 11.09.2015. u 16:51 sati.