Marketing
Val (bezobraznosti)
Specijalni i medijski rat su preteče, suputnici i slijednici rata, te vjesnici novog rata (rat nikad ne prestaje).
Uz medijski rat opaska: rat je rat, a verbalni (specijalni) rat nakon oružanog rata nema značenje (za pobjednike).
Što moramo znati (o ratu i specijalnom ratu)?
VRO Oluja je bila legitimna operacija hrvatskih oružanih snaga. U toj operaciji stradali na hrvatskoj strani žrtve su pravednog i oslobodilačkog rata. Civilne žrtve među srpskim stanovništvom su malobrojne. U oružanim djelovanjima civilne žrtve su kolateralne žrtve. Karakteristika srpskih stradalih civila je pobunjenička/agresorska narav etnički očišćenog stanovništva. Sam odabir ostanka u Krajini (mada se pojedinac nije morao slagati sa pobunjeničkim ciljevima) je odabir (pobunjeničke) strane. U dugom (petogodišnjem) razdoblju pojedinci i skupine su (gledajući progon i iseljavanje nesrba, povratak srba iz naselja koja nisu bila obuhvaćena velikosrpskim planovima) imale prigodu iseliti s privremeno okupiranih teritorija. I time se svrstali uz legitimnu hrvatsku vlast. Sudjelovali su u etničkom velikosrpskom grupiranju (srba) i protjerivanju-ubijanju nesrba.
Pasivno svrstavanje uz velikosrpske planove ih kvalificira kao agresore i pobunjenike (pravoslavni živalj koji je sudjelovao u agresiji na RH su i pobunjenici i agresori, jer su aktivno ili pasivno potpomagali agresiju).
Bezobziran i nepromišljen pokušaj stvaranja alibija za agresiju (teritorijalnu pretenziju) nastojeći poduprijeti tvrdnju o građanskom ratu i pobuni, obzirom na (višegodišnju) dužinu trajanja sukoba, ne ostavlja prostora dvojbama.
Kolateralne (popratne) žrtve nisu planirane (i obilježavanje njihova stradanja potiče sumnju u ciljeve operacije), a povećano stradanje civila iza operacije je posljedica (povećanog) kriminala ... proisteklo iz nepoštivanja ratnih normi kojih se srpska strana morala pridržavati. Po nastupu hrvatskih oružanih snaga, milicija (policija) srba i civilna uprava su morali (bez iseljavanja stanovništva) ostati na raspolaganju hrvatskim oružanim snagama, do uspostave pravnog reda i mira. Sklapanje mira (a ne potpuna kapitulacija), razlozi su nametanja specijalnog rata, kojeg srpska strana (preko domaćih izdajica) nameće Hrvatskoj. Selektivna materijalna solidarnost s uzročnicima rata i ratnih šteta, trajno je obilježje orjunaša ...
Zahtijevati obeštećenje (bez naplate ratne štete) i dan sjećanja na te žrtve dio je specijalnog (verbalnog) rata, dio specijalnog rata koji ima zadaću nagomilati (uz ratne štete) nova materijalne izdatke hrvatskoj strani.
Ako po međunarodnom pravu (poraženi) agresori/pobunjenici nemaju pravo na naplatu ratnih šteta, onda je bespotrebno razmatrati ta prava ...
Specijalni (verbalni; primjećujem kako je u verbalnom ratu riječ o "vrsnim" intelektualcima npr. Klasnić, Markovina, Jakovina, Mesić, Josipović, Kosor, Manolić, ... koji nas svojim prijedlozima svrstavaju u red najneobrazovanijih naroda Europe ...) se primjenjuje i u drugim područjima društvenog života. I u njemu sudjeluju druge osobe. Primjedbe o zviždanju na velikim proslavama (proslava obljetnice VRO Oluje u Kninu, 300. sinjska alka, ...), koje su izrekli KGK i msg. Barišić, uistinu su dio lošeg plana.
Državni dužnosnici moraju shvatiti kao je zviždanje odraz nezadovoljstva, obzirom na uporno ignoriranje tog nezadovoljstva proslave su prigoda javnog očitovanja (a ne nepristojnosti i ugođaja) građana i njihova mišljenja o vladajućoj kasti (bezdušnika).
Naučite se slušati zvižduke i davati ostavke čim pomislite na zvižduke ...
Ja zviždim danonoćno (ali me ignorirate). Kad mi dosadi zviždati, ja ću pucati.
Specijalni rat (u kojem je zaštitni prsluk bezobraznost naj jače oružje).
Post je objavljen 11.08.2015. u 11:10 sati.