Jao jao jao!
Ne znam otkud da počnem, zbilja! Uvijek nekako završim ovdje i počnem pričati o glupostima. Npr, najnovija vijest je da sam nakon sto godina pogledala LOTR: Two Towers, i to onu extended verziju od 4 sata.
Ne znam, ne znam.... to često koristim u zadnje vrijeme. Smiješno mi je sad kada sam pročitala zadnji post koji sam napisala 2013. u kojem stoji da "se dosta loših stvari dogodilo u 2012.". Sad si razmišljam BITCH PLEASE, nemaš pojma kaj te čekalo.
Najradije bih preživjela 2012-u. tisuću puta nego 2014-u jedanput. U kratkim crtama (jer da ulazim u detalje, mislim da bi serveri na blog.hr-u otišli od tolikog posta) se izdogađalo ovo.
Jer zašto ne napraviti hajlajtove od najgore godine u tvom životu (so far) i objaviti ih na blogu da tu bude vječno?! Ili dok dotični serveri ne odu kvragu, a kako izgleda mogli bi zbog ISIS-a. Ček, kakav ISIS ima veze? ANYWAY.
- početkom ožujka završila u bolnici zbog duboke venske tromboze (jej kontracepcijske, i ne nisam ih uzimala iz onog razloga kojeg pretpostavljate)
- nisam uopće išla na more, kuvala se u Zgbu sa svojom elastičnom čarapom i lijekovima koje dan danas pijem (i nosim).
- sjebala faks, točnije on je sjebao mene. Točnije, sve me sjebalo pa sam ja bila sjebana pa sam automatski faks sjebala i tu je nastala jedna predivna lančana reakcija sjebanosti. Još uvijek sam sjebana, ali se barem omjer smanjio.
- preeeviše živčanih slomova u jednoj godini za 20-godišnjakinju.
No, iz ovog svega je proizašlo nešto dobro, i vjerojatno jedina dobra (najbolja stvar) iz 2014. godine, a to je da imam dragog. Jep, dragog. Koji me pazio i mazio na svakom koraku, koji me posjetio u bolnici iako smo se vidjeli 3 puta prije toga i koji nije imao nikakvu obvezu dolaziti. Bez njega stvarno ne znam kako bih sve prošla (i naravno frendova koji su bili uz mene). Prvi "službeni" selfie nam je bio u bolnici. Toliko o romantici...
Inače se smatram optimističnom osobom, ali od te godine me pere neki užasni pesimizam i čak i u neku ruku depresija (ergo sjebanost), jer je svašta nešto bilo i moram priznati da se dosta teško vratiti na pravi put (sada negdje je Ivo Josipović namignuo u mom smjeru). But you gotta have faith faith faith!!
I ne, iwo iz prošlosti, nisam vlogala i nisam sredila "onaj" faks. Što ne pomaže mom osjećaju da sam sve iznevjerila, ali oh well. Sve bude došlo na svoje, zar ne? Mada me još uvijek želja za vloganjem drži, ne znam baš da budem ikad krenula s tim jer nisam baš u tom elementu. Sumnjam da ću ikada biti.
Anyway, hajlajtovi do sada (iz 2015.) su ti da sam upisala novi faks ii... da i dalje pijem lijekove i nosim elastičnu čarapu. I da idem na more! Hell yeah!
Nadam se da će sve krenuti na bolje, jer sam dugo čekala da dođem do dna (jer kažu kad padneš na dno, možeš samo ići prema gore).
A tebi, iwo iz budućnosti, želim da napokon dobiješ volju za... well, svime; da se ne opterećuješ nebitnim stvarima i da prihvatiš da neke stvari nećeš moći nikada promijeniti. A za vloganje... Bog zna.
xx
Post je objavljen 20.07.2015. u 19:26 sati.