By getting to know the laws of the mind, I handle stress differently.
Nepoznato mi je zašto sam ovo morala reći na engleskom, ali izrečena misao mi se tim riječima iznova pojavljuje u glavi. Ona je najvažnija lekcija koju sam naučila u zadnje vrijeme koja će mi se ujedno od sada, pa do kraja protezati kroz život. Stavila sam ju na početak, a smisao može dobiti tek na kraju kad ju objasnim. Ali uvjerena sam da od malo dobrog starog in medias resa još nitko nije umro.
Dakle, postala sam duhovnija. Uvijek sam bila jer kao strastvenoj obožavateljici zakona privlačnosti, nezamislivo mi je otrgnuti dimenziju duhovnog iskustva od čovjeka, ali tek sam u zadnjih godinu i tri mjeseca dovela sofisticiranije spoznaje u svoj unutarnji život.
Izjava da sam upoznala Boga zvuči ekstremno pompozno. Iako je to rečenica iz Taylorine neizdane pjesme koja mi je uvijek bila dirljiva, doista odražava fazu u kojoj se nalazim. Voljela bih vam potvrditi da se ta izjava poigrava figurativnim izrazom, ali nisam sigurna da je ne mislim doslovno.
Da počnem, spomenutih zadnjih godinu i tri mjeseca učenica sam procesa koji sam nazvala spora evolucija. Taj se proces zove tako jer sam sa zakonom upoznata od davnog ožujka 2008. i uvijek je bio dio mog života, ali mogu reći da sam tek sada shvatila u čemu je tajna njegovoj primjeni. Spora evolucija je to zato što zauzima dug vremenski tijek. Spora evolucija je to zato što nisam osoba koja je jednom ili par puta pročitala Rhondinu Tajnu i imala sve tehnike u malom prstu. Još jedna stvar koja karakterizira sporu evoluciju u zadnjih godinu i tri mjeseca jest ta da mi se nove spoznaje silovito nižu jedna za drugom, kada sam na njih spremna. Kada sam na njih spremna, ili preciznije, kada dosegnem određen stupanj rada na sebi da ih primjetim i interpretiram.
Da preskočim svu svoju prošlost i sva svoja uvjerenja i svjetonazore (dnevnici zahvalnosti, mišljenje da je sve moguće i ostalo na taj kalup) koje su me dovele do ovoga, prijeći ću na taj travanj 2014 od kojeg su stvari krenule intenzivnije.
U travnju sam, kao što neki koji me čitaju vjerojatno znaju, oboljela od candide u grlu koja je cijelo ovo vrijeme bila opaka i nemilosrdna prema meni. Jedna od teškoća koje su se javljale uz nju bila je potpuna začepljenost nosa zbog čega mi je pokušavanje disanja bila cijelodnevna agonija zbog koje bih često spavala samo sat do dva dnevno. Tada negdje sam se najednom sjetila da bih mogla potražiti neke meditacije za nesanicu na netu kako bih si pomogla zaspati. Ispalo je da su te meditacije bile the very first element spore evolucije.
Youtube je pun meditacija i hipnoza za one koje ne mogu spavati. Meni su često pomagale, iako je nekad bolest ipak bila jača. S vremenom sam odustala od njih iz dva razloga. Tog da su mi se toliko urezale u podsvijest da mi je pomisao meditacije, njezinih mehanizama i zvukova imao miris nesanica koje sam prošla, od kojeg mi je bilo mučno. Dakle, počnem meditaciju, moj mozak se sjeti svih ružnih trenutaka u kojima sam posezala za njom pa mi to nije imalo smisla. Drugi razlog je bio taj da većina meditacija zahtijeva duboko (ili bilo kakvo) disanje, a to mi je bila najveća muka. I kako se opusiti kada ne možeš disati, to mi je stvarno bilo nemoguće. Tako da sam privremeno raskrstila s meditacijama, međutim, ponovno su mi pomagale u studenom i prosincu iste godine kada je novi ciklus besanih noći pokucao na vrata.
Negdje to ljeto s meditacija za nesanicu prešla sam na health meditations. Zanimale su me one meditacije koje se konkretno bave riješavanjem zdrastvenih problema. Jednog kasnokolovoškog dana, jedan me link za ponuđeni video doveo do jednog health affirmations videa. I iako se tog trenutka ne sjećam jer tada nisam znala da je otkrivanje afirmacija nešto što će revolucionarizirati moj život, za mene je povijestan.
Afirmacije su tehnika koja me nikad nije zanimala. Knjiga koju imam doma ih je istaknula kao moćan proces i navodila neke primjere. Autor Metatajne ih je isto hvalio, ali meni to nikad nije sjedalo. Znam da mi ih je prijateljica koristila (ujedno i jedina koja razumije zakon i koju zanima duhovni razvoj), ali nikad nisam znala previše o tome, valjda jer me nisu zanimale. Međutim, tada sam to prepoznala kao nešto vrlo korisno na što se definitivno moram baciti.
Uskoro sam svakodnevno ili skoro svakodnevno slušala audio afirmacije. Nekad one standardne, a nekad one koje svjesni um ne razabire, pa izravno utječu na nesvjesni. Ove druge su mi bile draže jer sam ih smatrala moćnijima. Nekada bih si čak na i kroz dan ponovila neku. "Zdrava sam. Zdrava sam." Tada sam čak i pogledala prvi isječak iz seminara Abraham Hicks na temu zdravlja i pomislila "Oh, what a lovely lady."
To je bilo prvo sjeme koje sam bacila u svoj nesvjesni um. Prvi pokušaji mog afirmiranja bili su relativno neefikasni, ali iz njih sam učila kako razviti i naučiti taj proces. Naposlijetku, početak ionako nije stvoren da bi se prilikom njega briljiralo.
U rujnu sam voljela čitati članke o odnosu zakona privlačnosti i zdravlja. Kad sam čekala mamu da završi s poslom, na mobitelu, bio je izmak turističke sezone.
Znala sam sve što trebam napraviti kako bih se iscjelila. Ali nisam znala kako.Nisam smjela svoju energiju usmjeravati na bolest nego na zdravlje. Ali gledajući unutrag, kada pišem ovo sa sasvim jednog drugog mjesta, ne iz onog mračnog uma opterećenog depresijom, shvaćam da sam upravo to radila, koncentrirala se na bolest. Jer, iako sam poznavala zakon privlačnosti i činjenicu da moram osjećati i živjeti zdravlje da bi mi ono moglo doći, nisam istinski to radila. Jednostavno nisam tada bila na toj razini osobnog razvoja. Čvrsta uvjerenja mog nesvjesnog uma, otrovana svjetskom propagandom i začinjena vlastitim potvrdama poput : Neke su bolesti stvarno neizlječive. Ovo je jebena bolest i ništa mi ne pomaže. Ako moderna medicina nema riješenje za to, onda mi ono ni nije dostupno, činila su svoje.
Iako nisam svjesno mislila to, to su stavovi koje sam držala cijelog života dominantnima. Znala sam za priču o Moorisu Goodmanu i uvijek sam vjerojala u mogućnost samoiscjeljenja, ali vjerovala sam samo intelektualno. Ove sam godine naučila na vlastitoj koži što znači znati ili misliti nešto na intelektualnoj razini, a što na emocionalnoj i iskustvenoj. Svijetovi i svemiri stoje između ova dva pojma.
Krajem listopada neprestano sam slušala afirmacije. Skinula sam si ih na mobitel i to mi je bilo tako super. U gradskom busu, običavala sam žrtvovati slušanje glazbe pa su mi iz slušalica dopirale one.I neko vrijeme sam obožavala te snimke afirmacija dok mi one nisu postale bezveze. Baš sam se našla u tom načinu afirmiranja i mislila sam da je jako učinkovit za mene. Ali na kraju sam odustala od njega jer mi je dosadila pasivnost upijanja tuđeg govora. Međutim, iako to govorim za svaki segment spore evolucije, ovo je bilo revolucionarno jer me kasnije dovelo do boljih (i najjednostavnijih) načina afirmiranja. Taj pristup je bio savršen za mene u tim početnim stadijima iz nekog razloga. Sada mi nije napet, ali svojevremeno je bio odličan.
Onda odjednom, moja ljubav o nauku zakona privlačnosti dosegnula je novu razinu. Dakle, ne mogu reći "tek me otad počeo zanimati" ili "tek sam tada počela graditi sve što znam o tome" , jer očito, to je imalo svoju dugu pozadinu. Ali dogodio se, jednog subotnjeg prijepodneva u studenom, da mogu podvući crtu i reći "tu se moj hobij počeo intenzivirati više nego ikada". Gledala sam predavanje nekog simpatičnog Joshue čijeg se prezimena nikako ne mogu sjetiti, sat i pol, nešto o bolesti i liječenju umom otprilike. Namjeravala sam gledati pet do deset minuta da se inspiriram i krenem dalje, ali umjesto toga, predavanje me magnetski privlačilo da gledam još i još, i na kraju sam odgledala tih sat i pol odjednom.
Od tada je gutanja law of attraction materijala postao neizostavni dio rutine koji mi je falio kada ga nisam upražnjavala. Često sam jedva čekala završiti s obavezama da se mogu opusitit i posvetiti knjigama, filmovima i raznim snimkama seminara. Baš sam u studenom otkrila kako treba (ne letimično) Abraham učenja koja su mi i dalje poput najboljih prijateljica.
Sada, gledajući svoj život od 2008. kad sam upoznata s "tajnom", mislim da je, nakon nekoliko stotina članaka, isto toliko audio materijala, i pedeset, šezdeset knjiga na temu i varijacija na temu, bilo i vrijeme da shvatim kako koristiti universal forces u praksi, i vidim neizmjernu ljepotu u tom postepenom razvoju.
Na zimskim praznicima napokon sam čitala prvu knjigu Esther i Jerryija, a ta je bila Ask and it is given. To izdvajam kao stvarno izvanserijsku knjigu. Iako, mogu reći, sljedeća " Money and the law of attraction" mi je još bolja! Uvijek sam oklijevala s njom jer mi novac trenutno nije bio važna stvar o kojoj želim sve znati (naspram zdravlju) , ali na kraju je ispalo da se ne bavi u cjelosti samo novcem, nego nosi mnoge odgovore na pitanja koja sam imala.
Veljača je bila je moja Louise Hay faza. Ona me nikada nije zanimala, ali da sam znala o čemu se rade njena učenja, puno prije bih je sa neizmjernim zadovoljstvom proučila. Bila sam oduševljena time da i Louise ističe važnost afirmacija! I što mi je jako sviđa, kako sam u jednom intervjuu saznala, naučila je što je zakon privlačnosti zbog Abraham Hicks!
Osim, Louise, veljača je donijela revoluciju i mojem korištenju afirmacija, kao i izlaz iz depresije doslovno preko noći.
Nakon audio afirmacija, bilo direktnih ili subliminalnih, imala sam drugu fazu. U prosincu sam kreirala svoje afirmacije, sortirala ih u pet kategorija prema životnim područjima i isprintala. Imala sam običaj svaku afirmaciju iz odabranog životnog područja (zdravlje obavezno svaki dan) čitati pet puta.
U veljači sam shvatila da je možda nekim ljudima ta metoda odlična, ali kod mene daje slabe odjeke. Došla sam do zaključka da je afrimacije jednostavno najbolje... izgovarati. Pročitati ih ako ih imate negdje zapisane, ali onda ih zaista izgovoriti, ne čitati. Što odlučnije i sa što više vjere u tom trenutku možete. Na početku, tek mi je sada kad sam prošla kroz neke stvari jasno, vaše afirmacije neće biti uvjerljive ni vama samima zbog starih uvjerenja duboko ukorijenjenih u nesvjesnom umu. Ali iskustveno, znam da nakon puno rada na sebi svako uvjerenje može biti promijenjeno te svaki, i najveći psihološki otpor može biti razbijen.
U veljači sam uspjela vratiti staru sebe i isplivati na površinu, figurativno, nakon emocionalno iznimno teškog razdoblja u kojem se nisam znala nositi s bolešću i ne biti nesretna zbog nje (vrhunac je bio kada sam u suzama, na poslu molila boga da umrem jer više nemam snage za fizičku i emocionalnu patnju koju sa sobom nosi život bez zdravlja - rečenica koju sam poslije, zanimljivo, čula od nekog drugog u svjednočanstvu koje me jako inspiriralo) (i baš zato, s obzirom da sam sada odlično, znam da ništa nije beznandno i da se svaka situacija može promijeniti).
I konačno, kad sam ponovno našla svoju sreću, a koju sam pronašla kad sam rekla da je dosta, i shvatila da nitko, čak ni moji najbliži, neće doći i spasiti me. Jedina osoba koja mi je mogla pomoći sam bila ja, i tako je i bilo. Saberi se, tako nešto sam si rekla. Poznaješ zakon privlačnosti i znaš što ti je činiti, samo trebaš konačno početi. I tako sam se počela zahvaljivala na svemu, istopila depresiju preko noći i nakon toga mi je, bez pretjerivanja, svaki, ali svaki dan na ovaj ili onaj način čaroban.
I konačno (ponavljam), kada sam se stabilizirala i otkrila novi način afirmiranja, okrenula sam novi list po ne znam koji put i odluka je pala.
Izliječit ću se umom.
Iscijelit ću se pozitivnim afirmacijama o zdravlju, tijelu, snazi, imunitetu, o povezanosti s beskrajnom stvaralačkom inteligencijom koja zna kako me ozdraviti.
Moja snažna uvjerenja o stvarnosti bolesti i prepuštenost na milost i nemilost moderne medicine kao jedine opcije će se rasplinuti kao da nikada nisu postojali.
And I'll watch it unfold.
Neko sam vrijeme još mislila da ću kombinirati nešto svjetovno i snagu uma, ali ubrzo sam, shvaćajući s vremenom uzaludnost toga, odustala i počela se oslanjati samo na svoj um. Odustala sam od nemoguće misije potrage za liječnikom koji će mi reći nešto pametno i od****** anticandida dijetu. Totally dependent on God.
Da odmah na kratko skoknem do kraja priče, sada je kraj srpnja i još nisam izliječena do kraja. Ali, sad ću se ponovno vratiti tamo gdje sam stala.
Afirmacije za ozdravljenje običavala sam izgovarati ispred ogledala po deset minuta svaki dan, plus, onda kada perem zube (jutro i navečer), također pred ogledalom, plus, cjelodnevno kad god i gdje god.
Sjećam se da bih se gledala u ogledalo i razmišljala o tome kako se te afirmacije čine nadrealnima. Afirmiram o nečemu u što vjerujem da dolazi, a opet, gledam se u ogledalo i vidim realnost svoje masne kose kao manifestacije bolesti. Moja masna kosa, koja više nije moja normalna kosa od vremena prije toga, i koja me podsjeća da je bolest tako fizička, stvarna, i tako tu. U ogledalu vidim i zlokobne bijele polukrugove u grlu i nejasno mi je, kako pomoću misli nešto što vidim vlastitim očima, a nisam luda, može povući i nestati? Ali odlučila sam ipak nastaviti vjerovati jer duboko u sebi znam da je materija kao nešto čvrsto i nepromijenjivo samo iluzija i ljudska zabluda, i da je jedina istina naš unutarnji svijet koji gradimo svojim mislima.
Kraj ožujka. Prvi od nekoliko pomaka kojem sad dosada imala prilike svjedočiti. Šok i nevjerica kada sam gledajući se u ogledalo vidjela da mi kosa nakon dva dana nepranja još uvijek nije masna. Kosu u normalnom stanju perem svaka tri dana i kao svaka prosječna zdrava kosa, neće biti vidljivo (jako) masna. Međutim, nakon bolesti, kosa mi je jedan dan, a nekad i nakon pola dana ako nemam sreće, izgledala kao da ju nisam prala mjesecima. Kada sam vidjela da je i dalje čista, znala sam da je prvi korak u iscjeljivanju učinjen. I trebalo mi je dva tjedna čuđenja i praćenja ritma kose da se uvjerim da mi se više ne masti brzo kao prije.
Prvi travanj. Copy pejstala sam nove afirmacije s nedavno otkrivene najdraže stranice, imala sam trenutak prosvjetljenja koji nikada neću zaboraviti. Simon Webbe i njegova After all this time u pozadini, večer, i ja, tako dirnuta napretkom svoje kose. Čitajući te afirmacije koje sam sutradan namjeravala isprintati, misli su mi prolazile glavom i nevjerica pred prvim malim dokazom da je moje iscjeljenje počelo, izazvala je nevjerojatno ekstatične emocije u meni. Ne sjećam se kada sam zadnji put plakala od sreće, ali tada, lijevala sam suze kao da u mojoj sobi pada kiša, jer me udarila jedna spoznaja. Nakon godina vjerovanja u zakon privlačnost i mnogih ismijavanja ljudi sastrane koji ga ne razumiju, napokon sam to iskusila na nekoj većoj stvari (da ne ispadne da nikad nisam doživjela manifestaciju). Shvatila sam da Bog kao osoba stvarno postoji i da nas nije stvorio kako bismo patili i bivali žrtve svojih okolnosti, nego da zaista možemo biti sve što želimo i da je zaista istina ono da će se sve u što nepokolebljivo vjerujemo očitovati pred nama. Bilo je nešto neopisivo, beskrajno lijepo i nisam si mogla pomoći a da ne plačem zbog te ljepote, zbog svih ljudi koji žive ne razumijući da su toliko više od onoga što misle da jesu, zbog ograničenja koja ne postoje u stvarnom svijetu nego u našem umu, zbog beskonačnog potencijala i zbog mogućnosti da se naše najdublje želje ostvare samo tako i da je sve tako jednostavno, samo mi to ne shvaćamo, i plakala sam znajući da nas Bog, stvaralačka sveprisutna inteligencija, toliko voli da nam sve to omogući.
Nekoliko dana, otkrila sam molitvua Murphyija koja mi je također zavrtila glavom. Nakon toga sam pročitala The power of your subconcious mind i moram reći... ta knjiga je sve.
Do sada sam pročitala pet njegovih knjiga i njime sam oduševljena više nego ičime. Josephove afirmacije i procesi su jedna od najdragocijenijih stvari koje znam i ne mogu opisati koliko mi je život kvalitetniji što to znam. Joseph the man!
Još jedan autor, close to my heart, kojeg bih obavezno izdvojila i preporučila je Dr. David Hamilton. Sve oko njegove knjige Kako umom izliječiti tijelo je bilo tako sretno iskustvo za mene. Otkrivanje knjige i konačno posuđivanje u knjižnici tog petog svibnja.. Ahh.. The joy. Znala sam da je to još jedna knjiga važna za moje iscjeljivanje pa sam bila užasno uzbuđena oko nje. Tek mjesec dana nakon, točno 5. lipnja, počela sam vizualizirati (iako kao netipični law of attraction enthusiast, nisam bila obožavatelj vizualizacije) i to je pokrenulo vrlo važan odjek na proces iscjeljenja.
Također, druge dvije Davidove knjige koje su prevedene na hrvatski su isto fantastične! Volim tog čovjeka, svaka preporuka.
Neki dan sam pročitala i izvanserijsku You are the placebo, Joea Dispenze. Eto, to su te za koje imam najviše riječi hvale i koje su me oblikovale u najvećoj mjeri.
Polako ću privesti post kraju jer je vidim, već dosta dug.
S razlogom sam podijelila ove LOA postove u više njih. Ovo je bio prvi u kojem je manje-više opisana kronologija spore evolucija, s ponekim rupama naravno, ali najvažnije je tu. Kad sljedeći put budem pisala o ovoj temi, voljela bih se baviti konkretnim procesima, stavovima i opisati što mi se sve događa u životu nakon spoznavanja prakse ovoga.
Što se zdravlja tiče, kao što sam rekla, nisam još ozdravila do kraja, ali proces djeluje. Naučila sam kako se koncentrirati na well-being umjesto na bol i bolest, na nadu umjesto na očaj. Osjećam da je bolest dosta oslabila i da će je moja uvjerenja s vremenom nadjačati. Nedavno se dogodilo nešto za što sam mislila da nikad neće. Oni spomenuti bijeli krugovi u grlu koji su bili tako čvrsti i stvarni zadnjih petnaest mjeseci, na moje potpuno zaprepaštenje, malo su se smanjili i boja im je izgubila na intenzitetu. Hashtag nema labavo.
Što se tiče citata s početka kojeg sam se tek sada sjetila, obećajem, u drugom ili trećem LOA postu će imati više smisla.
Nisam čitala i nemam pojma na kakvoj mi je razini sintaksa i kakav je pravopis. Jedan dio posta sam pisala prije desetak dana (provjerih sada - 11 dana) , drugi tek sad, ali nadam se da je bar razumljivo ako ništa.
Za kraj, uz pozdrav, moja nova najdraža afirmacija :
Everything is always working out for me.
Cat McCourt
Post je objavljen 28.07.2015. u 21:59 sati.