Rastužim se kad nas umjetnike gledaju kao da ne živimo na zemlji, kao da imamo svoj svijet i da smo zbog tog pogleda žigosani od drugih ljudi i kao da ne znamo ništa drugo, ponekad mislim da nas dožive da smo tupi jer u isto nam vrijeme radi mozak 100/h kako bismo riješili neki problem pa zastanemo kako bi zapravo odabrali najbolje i rekli naglas. Ali mnogi su se prevarili u umjetnicima i to uvijek biva od onih najbliskijih. Mislim kako svi imamo neke svoje oblake posebnosti i kao što je netko nadaren za jezike, brojke, netko za međuljudske odnose, netko za opet nešto drugo...svatko se razvijao u nečem drugom što ne znači da je loše. Poput puzzli svi se možemo dobro uklopiti ako zaoblimo rubove jedni prema drugima.
Ali moram reći da su mnogi umjetnici kroz povijest bili i te kako na zemlji kad nisu imali koricu kruha, a zaradili su ju svojim trudom i radom, kad nisu imali za lijekove...kad su umirali sami i sahranjivani u nekim x grobnicama. Danas mnogi žive na kredit i mnogo iznad svojih mogućnosti, nije li to više boemski od umjetnika koji ne može dobiti ni za onu karticu na koju bi digao kredit, već živi s onoliko novaca koliko dobije od nekog honorara preko žiro računa?
Kažu zlobnici da je zbog toga što nisu htjeli raditi "zemaljske poslove", ali istina je sasvim suprotna...umjetnici previše daju sebe u svoje djelo ne tražeći prvo materijalno. Mnogi umjetnici pronalaze čak odlična rješenja nekih "zemaljskih" problema koja mnogo kasnije budu upotrebljena kao da Vinci što je stvarao helić, ronilačko odijelo i još štošta. Nama samo mašta omogućava da se izrazimo drugačije i na problem gledamo drugačije. Umjetnost je kažu da se od umjetnosti može živjeti, danas svakako. No, glazba, likovnost, ples, riječ bi trebali uvijek biti prisutni pogotovo u ovakvim vremenima jer omogućuju čovjeku bistrije razmišljanje, bez obzira na mnogo prizemnosti. Slušajući upravo nedavno o J.J. Strossmayeru koji je baš u takva vremena poticao kulturu da se ne zaboravi identitet naroda i baš u takva vremena izgradio rekla bih poučne zgrade kulture ne bi trebali odustati od kulture, kao ni od umjetnosti bez obzira koliko teško bilo.
Slikam, pišem, a ponekad i zasviram, a ponekad i zaplešem...jer to sam ja. Možda ste vi netko drugi i to je baš u redu, ali nemojte mene stavljati u kalupe, jer kao što ni ljudi svi nisu jednaki, tako nisu ni svi umjetnici. Dopustite mi da budem...kao što i vi jeste.
Post je objavljen 15.07.2015. u 16:54 sati.