Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Utrka s pivom: Kako sam preživio Beer mile



Rijetko se nađe čovjek koji nije barem jednom napravio nešto blesavo u životu. Neki od toga naprave mit, neki izvuku pouku, a neki svako malo idu s guštom praviti budalu od sebe. Odavno sam shvatio da neću dobiti Nobela, Oscara ni Noleta u finalu, pa sam odvalio kad sam vidio da AK Sljeme radi utrku radnog naziva Beer mile.

Mile Pivić je event u kojem je količina od 4 pive po 4 deci pravilno raspoređena na 1604 metra, koliko iznosi jedna milja. Ovakve utrke su već dulje vremena popularne u anglosaksonskim krajevima svijeta, najbrži idu ispod 5 minuta, a nakon prve neslužbene utrke u hrvatskoj - red je došao i na onu ozbiljnu. Unatoč stotinjak prijava na Facebooku, nacrtalo se četrdesetak natjecatelja i još toliko navijača. Dvadesetak gajbi Heinekena od 0,4 ponosno je stajalo na nasipu pored Močvare. Zašto baš Heineken i zašto baš 0,4? Pa prema svjetskim pravilima, pivo mora biti najmanje 0,355 cl, a ovo je prva sljedeća po količini. Dakle, u Americi bi puno brže trčali, kužite...

Pravila pročitajte na ovom linku, uglavnom, po jedno pivo se pije svakih 400 metara, prvo prije same trke, i onda nakon svakog kruga od 400 metara. Treba što brže popit i otrčat, i to je to. E sad, lako je pit, ali tko će trčat? Ne volim trčati iz više razloga, em se usaftam, em me bole noge, em imam astmu, em me uvijek sve nažulja, em imam fotosenzibilne bradavice. U biti, loše trčim, a kako sam egotrip i nemrem nikog pobijediti, onda rađe nosim ovih sto kila i održavam ih u Tonus teretani... Ali piti znam i volim, dapače, to mi leži i u opisu posla. A kako obožavam i Sašu i Sinišu iz Brooks running teama (koji su uglavnom u AK Sljeme ili obratno), tako mi je Beer mile zazvučala jako simpatično, kao nekad Ilički maraton, ili Desetoboj u Beču...

Došao sam prerano i upoznao šefa BRT-a, fotiće, prve trkače, sreo stare poznanike i smišljao taktiku kako se ne zrigat. Naime, lako je pretrčat sve to, ali brate ovo bućka, a srce ne da unutra, helooou! Upoznajem sjajnog Spliću i curu mu, umiremo od smišljanja mogućih scenarija, prozivamo mjesto gdje se loče – Pit stop, razmišljamo o avansnom riganju i taktici okretanja boce u smjeru suprotnog od kazaljke na satu... I onda čiko s maramom na glavi uzima pištolj i tjera prvu dvadesetoricu na start.

Baaaam, trčim do gajme, pivo mrvu prehladno za eksanje, rupa mala, neće tekućina vani, a taman kad sam progutao tri deci bez disanja, grkljan se začepi od treme. To mudro koristi stari poznanik Daniel (koji je od trčanja skinuo tridesetak kila, svaka mu čast!) i kreće pola sekunde prije mene! Svejedno, prvih sto metara sam u top 2, čak ga malo i prestižem u prvom zavoju, tako da je plan ispun jen! Na dvjestotom metru čujemo krupne teške korake i glasanje napaljenog losa – to neki striko od dva metra podriguje i trči, al se fino usrasmo. Tu negdje nas pretiču profesionalci koji su pili desetak-petnaest sekundi za razliku od naših 6-7. Čuvam snagu, ali srce junačko tjera prebrzo, pa sam negdje 7-8 na drugoj pivi nakon 400 metara. Nategnem ko Javier Bardem Penelopu ispod bika u Šunci Šunci, ali srce lupa, daha nema i stajem nakon dva deci. Tri sekunde dišem, dahćem, ali onda u još dva zamaha ode i druga. Otprlike sam treći-četvrti, ali se osjećam kao Obeliks nakon prasenceta, pa me zaobilaze bez problema. Sunce im utrenirano, trebao sam barem jednom potrčat ove godine, ali Vinski maraton...

Treća. Deseti sam. Rađe bi ispišo kamenac i glasao za Bandita i hateze u koaliciji, ali nema nazad. Pištim i hropćem, neke bakice mi žele pomoć, ali pravila su kruta. Pola minute davim sirotu pivu, srećom pa je Pit stop u hladu jer bi umro dvaput, i opet prestižem trojicu trkača kojima je triput teže nego meni koji se puno češće od njih družim s napitkom na bazi ječma. Jedan lik kao da rigi, ali izgleda da samo vraća profiltrirano pivce, polutrčkaram kao nogometaš Lokomotive protiv Dinama, ali u publici je tridesetak žena, pa kad prolazim pored njih uvlačim trbuh i dižem noge kao da znam trčat. Četvrta drolja. Ne znam jel ja pijem nju ili ona mene. U jednom trenutku sve krene nazad, ali ne dam, kriza je, pobogu! Zaklinjem se da više nikad neću taknuti alkohol, tenisice, travu ni zrak, ali shvatim da je drugima gore, pa zadnjim snagama suknem pola u bradu, pola na majicu, bacim bocu u gajbu riješen da ne dođem zadnji.

Kao da sam sam sebe porodio, nosim litru i pol tekućine u inače preopterećenom želučiću, osjećam se kao Kruletova vešmašina, ali idem... Vidim pet-šest ljudi iza mene i stišćem zadnje atome. Damn, zaboravio sam uvuć trbuh pred komadima, ali tijelo me se ionako odreklo nakon treće... Nemrem nikog stić, bježim puno onom iza sebe, polako ali efektno dolazim, trinaesti od 20, dakle, više nego zadovoljavajuće, ali da su bile pive od tri deci, ne znam....

Nakon tri minuta izdisanja sotone, žući, pjene i znoja, nekako dolazim sebi i grlim se s preživjelima. Pobijedio je neki lik, ono, vidiš na njemu da može tri maratona dnevno pretrčat, iza njega neka dva visoka, svi s isklesanim nožicama, ali ni četiri minute brži od mene! Splićo me razvalio za 200 metara, ali znam di živi, ponovit ćemo od Marjana do malog dućana kad-tad. No, slijedi utrka druge grupe u kojoj je i desetak žena. Pripit, nasmijan i nekako sretan urlam sa sad već stotinjak navijača i sve se pretvara u fenomenalan tulum. Nije lako ni gledat, bokte... Grljenje, slikanje, pijemo pivo kojeg je ostalo (jel možete vjerovat!?), dogovaramo taktiku za sljedeću trku da krenemo kad se pivo zgrije, prepričavamo, smijemo se... Ujutro kao nov nakon jednog kafetina i sendviča, imam par novih dragih ljudi u tefteru, imam o čemu pričati sljedećih mjesec dana, a i jamačno sam si kondiciju popravio. Uglavnom, zabavna ludorija, hvala organizatorima, i vidimo se dogodine!

Rezultate pogledajte ovdje


REZULTATI:
1 Krišto Petar AK Žumberak 8:00
2 Videk Ivan AK Sljeme 8:34
3 Bernat Robert AK Sljeme 8:41
4 Pašalić Kimberly AK Sljeme 9:06
5 Pezelj Filip fkmmk 9:07
6 Jozić Zoran Tim ,,Specijalci” 9:20
7 Marinović Domagoj AK Sljeme 9:29
8 Bakija Josip fkmmk 9:57
9 Jakšić Marko Brooks Running Team/Klub Sokola 10:04
10 Bogdanović Sandra AK Sljeme 10:08
11 Tišlerić Nina – 10:09
12 Ivanic Vedran Klub Pijanih 10:30
13 Bacelic Danijel 1 – 10:31
14 Gulin Danijel 2 Brooks Running Team 10:39
15 Burek Darijo Klub liječenih alkoholičara 10:56
16 Bačelić Marin – 11:06
17 Ilčić Vladimir AK Sljeme 11:11
18 Bakija Iva Brooks Running Team 11:26
19 Plukavec Krešimir Brooks Running Team 11:26
20 Jakopović Domagoj Ribafish 3 Curling klub Čudnovati čunjaš 11:51
21 Benko Marko Ostendo Running 12:20
22 Vojvodić Milorad AK Sljeme 12:45
23 Bartak Vedran PD Panj 13:05
24 Stanković Saša Brooks Running Team 14:14
25 Murat Ivan AK Sljeme 14:21
26 Mataković Dražen Death Star racing 15:06
27 Samardžija Krešimir Debosi 15:06
28 Sokolic Damir Death Star Hunter 15:06
29 Nemet Mario Studio 17 17:07
30 Hajro Dalija Brooks Running Team 18:02
31 Jaksic Katarina – 18:36
32 Pašalić Edin – 3 kruga
33 Kanaet Jakov Ostendo Running 3 kruga
34 Miočić Luka fkmmk 3 kruga
35 Miočić Jakov fkmmk 3 kruga
36 Ribarić Bruno AK Sljeme 3 kruga


Fotke je snimio Goran Požek!



Post je objavljen 13.07.2015. u 13:17 sati.