Dvije stvari:
1.
U dičnom glavnom Gradu nedavno je čovjek, koji je u samoobrani ubio drugog čovjek, a rečeno je na teveju sa Prisavlja (garancija istinitosti) i još ponekoj tiskovini (Apsolutna ISTINA) da je ubijeni bio ubačeni agent naših Vlasti i da ga je ubojica, taj čovjek, koji je to nedjeljno jutro odlazeći sa nedjeljne mise smirene i čiste savjesti odlazio kući i sam ubijen od nepoznatih lica.
Potpuno nesređena i kobasičasta rečenica nema zaključka pa ću morati napisati još jednu prosto raširenu kobasičastu rečenicu, a koja glasi:
Ubijeni čovjek s nedjeljne mise ubio je u samoobrani, u nekom blisko-prošlom vremenu,ubačenog agenta naših Vlasti tako što mu je zapovjedio, čini mi se pred svjedocima, da klekne i onda mu mirne savjesti ispalio nekoliko metaka u glavu.
Ostavio je pritom nekakav pištoljčić kraj njegova mrtva tijela, kojem je ubijeni navodno ugrožavao život čovjeka, i mirne i čiste savjesti otišao svom domeku, ili već negdje, možda na misu. Oprosti mi Bože što Tvoje predstavnike i opunomoćenike ovdje na zemlji, stavljam u ovaj kontekst jedne i druge Vlasti.
(Tu moram spomenuti krilaticu koja ovom domovinom leti sa cvijeta na cvijet i na sve njihove oprašivače, a glasi: Svaka zemlja ima svoju mafiju, a Mafija ima svoju zemlju Hrvatsku.(ne sviram klavir, ali svirat ću kad-tad)
- Jasno je da su naše Vlasti, neka već institucija koja misli isto kao i ostale SAMOSTALNE I NEOVISNE institucije od svake vlasti i politike, zaključile se da se radilo o ubojstvu u samoobrani – tzv olakotne okolnost koje su ga ostavile, samo njima tim vlastima, na oslobodi, ali mu je ta sloboda ipak došla glave
.
2. (druga stvar)
Pišem nešto o radu,ali i duhovnosti- upozoravam ateiste ali i teiste da taj naziv nema veze s vjerom nego s nastojanjem svakog radnog čovjeka (ali i neradnog) da svoj život, svoj identitet, zadovoljstvo, ljubav i sreću nađe u svakom vidu svog života pa radilo se i o radu i iskorištavanju čovjeka po čovjeku.
I tako zaronim u svašta. Kvraguc . Prijateljica i ja za svaki smo se ispit spremali tako da bi nam soba bila puna debelih knjižurina i enciklopedija.
Prijatelji bi navratili i odmah otišli. „One dvije opet oru“, bio bi komentar.
I tako za jedan mali seminarčić kopam po raznim člancima i nešto knjiga, ajd' da vidimo, mislim se- Što to Rad jest.
Nije bezrazložno crvenim slovima, koje malo bacaju na rđu. Pročitala i Marksov 'Otuđeni rad'.
Svi znamo onu: Tko ne radi ne treba ni jesti?
Na kakvu se to vrst rada odnosi? Možda na ono pravo oranje na njivi ili za nekom robotiziranom makinjom u tvornici. Kao u Chaplinovom filmu 'Moderna vremena'.
Neću vas zamarati ali kroz povijest rad je uvijek bio tlaka i nekako se uvijek vezao uz muku i nezadovoljstvo. Tako su ga uglavnom svi doživljavali. Čak kad gledate etimološki izraz za rad:
Travail – francuski potječe od lat. Tripalium, a ta riječ označava spravu za mučenje koju čine tri štapa.
Grčka ponos, riječ za rad, znači tuga.
Njemačka Arbeit- označava tegobu i nevolju.
Hebrejska avodah ima etimološko porijeklo kao i eved- a to je riječ koja znači rob.
Mogli bi tako u nedogled, ali više-manje je jasno o čemu se tu radi.
Ali, danas nakon godina iskorištavanja čovjeka po čovjeku pokušavamo osmisliti,a i onih krasnih godina kad su radnici samoupravljali, ako možemo, taj negativni pojam i prizvuk, a i sami čin da nam rad, u manjem djelu čovječanstva- bar na Zapadu, ili bar onih koji mogu birati, bude ujedno i zadovoljstvo.
Jedan od mojih mlađahnih prijatelja kaže: o čemu govoriš ja sam duhom i tijelom 24 sata u svom poslu. Istina je. No on radi umno što se do nedavno nije ni smatralo radom.
Kao oni prvi veseli filozofi Grci koji su šetali vrtovima i sa svijećom u ruci tražili čovjek, a koji su govorili da rad i filozofiranje ne idu zajedno. Da se filozofiranje odvija u dokolici i da je to jedino mogući način života za filozofa.
Filozofiranje je rad na samom sebi- Wittgenstein
Malo su, generacije koje su došle poslije njih, pretjerivale u toj tvrdnji, jer pažljivo ih iščitavajući vidjelo se da nije posve tako.
Neću više gnjaviti, ali čini mi se da je Domovina Hrvatska na pravom putu. Na prvom smo mjestu u ujedinjenoj Europi po ljudima koji ne rade. Malo kruljenja želučeka- pa što to nikome ne smeta i tko im je kriv što se ne bave politikom.
Sve sam filozof do filozofa, jer je dokolica slađa, a i RAD NA SEBI je jako, jako važan. A u tu grupu se ubrajaju i djeca tih 'filozofa'- ne zaboravimo žene.
Najme u jednom sličnom seminarskom radu o radu spominjanom u Bibliji vrli pisac kaže da je i Bog radio jer je stvorio sve što postoji i samo se jedan dan odmarao.
„Prema Bibliji čovjek nije samo muškarac nego i žena“, piše vrli pisac. Nego i žena-Asti ga Mande, čudili bi se stari Splićani- ili „Ljudi jeli to moguće!“- ajde sjetite se tko je to govorio.
Imam još puno toga za reći, ali neću. Neka bude moja zadnja, ali možete štogod i vi nadopisati. Svaku cijenim.
Post je objavljen 19.05.2015. u 09:19 sati.