Marketing
HDZ-ova sposobnost usisavanja interesnih grupa
Uz jučeračnji moj tekst Kako se pokušava negirati HDZ-ovsko uništenje banaka 1990-ih.
Fascinatno je kako HDZ, pod Tuđmanom, pod Sanaderom a sada i Karamarkom, vješto povezuje kronističke interese (oligarhije, to je onih "200 porodica", ili eventualno 2-3 tisuće moćnih ljudi koji u bitnom upravljaju Hrvatskom) i klijentelističke (brojne interesne grupe, kojima se obećava da će im iz bogate kopanje nešto kapnuti). Tako su upregli sedam patuljaka, šatordžije, udruge "Blokirani", "Franak" i "Lipa", "Živi zid" (možda sad i MOST), katoličke udruge, slobodnotržišne ideologe itd..
Moj bivši fb prijatelj, na čiju sam pohvalu propagandne studije o veličanstvenim uspjesima hadezenjarske ekonomske politike 1990-ih reagirao, Davor Huić, navodni "slobodnotržištarac", konačno nije izdržao i odfrendao me na facebooku, te me je i blokirao. (Inače, prije nekoliko mjeseci odfrendao me i blokirao i Mate Kapović, ideolog "Radničke fronte". Zadrti ideolozi me i inače ne podnose.)
Kaže da je liberal, ali se i ranije jasno svrstao uz konzervativce, desničare iz grupe katoličkih udruga među kojima je najpoznatija "U ime obitelji", koji pokušavaju ideje američke ultrakonzervativne "Tea Party" reproducirati u Hrvatskoj (slobodno tržište, protiv poreza, protiv socijalne države, protiv središnje vlasti, protiv radničkih prava, protiv pedera, protiv komunjara, protiv feministica, protiv prava na pobačaj, za "tradicionalne vrijednosti", za vjeru i otadžbinu). (Vidi opis tih odnosa u tekstu uz karikaturu.)
O toj skupini dva informativna teksta Darka Hudelista: Novi konzervativizam u Hrvatskoj.i Liberalna ekonomska intelektualna scena u Hrvata.
Vidi o tome i moj tekst od 21. srpnja 2014. Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije?. Željka Markić je u to doba bila krenula protiv HDZ-a, te je izgorjela i otišla na poitičku marginu, kako sam i predvidio (iako nije nemoguće da uskrsne u nekakvoj hadezeovskoj vladajućj Narodnoj fronti nakon slijedećih izbora za Sabor).
Zanimljivo je da je Davor Huić godine 2005. uvršten "Nacionalnovoj" listi tisuću najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj.
HDZ je pod Karamarkom obnovio onu sposobnost da usisa u sebe raznolike struje, pod čvrstom strukturom kronističko-klijentelističkih veza, koju je imao i pod Tuđmanom i pod Sanaderom. Interes je čvršće ljepilo od ideja!
Hrvatski propagandisti "slobodnoga tržišta", koji često nastupaju kao rigidni fundamentalisti koji svakog tko zucne o bilo kakvoj državnoj regulativi (osim jake policije za zaštitu vlasništva) proglašavaju "socijalistom" (pa svijetom vladaju "socijalisti" raznih nijansi), među kojima uostalom Huić spada u umjerenije, uglavnom se zapravo nadaju nekom uhljebništvu kad ovu vladu sruše (što ona, naravno, i zaslužuje, jer je predsjednik vlade idiot, vlada je idiot i SDP je idiot).
Tomislav Karamarko je loš govornik, ali odličan u uvjeravanju u uskim krugovima. Svakome se može nešto obećati, svatko nešto može dobiti.
Zamjerili su mi pak, da spomenutu studiju tandema Škergro-Šonje nisam čitao. Nisam, ni ne namjeravam. Tu je etički kriterij spoznajno prioritetan. Načelno je nemoguće, da u toj propagandi ima išta vrijedno, pa makar autor bio nobelovac. Ne da je utu etika iznad objektivne spoznaje, nego je etičko načelno spoznajno plodonosno. Na osnovu etičke prosudbe, znam da lažu.
Citirao sam jednog mlađeg hrvatskog ekonomista, koji popularne tekstove piše u "Glasu Koncila", pa vjerojatno nije baš neki ljevičar.
Ako kažete da je to "iracionalno", u bitnom se slažem, jeste. Samo što to nije apriorna diskvalifikacija. "Racionalnosti" ima raznih, a također i "iracionalnosti".
Tekstovi uz ilustracije:
1.
Karikatura prikazuje odnos na američkoj političkoj sceni između Libertarian Party i 'Tea Party', radikalnog konzervatnivnog krila Republikanske stranke. Slažu se u ekonomskom svjetonazoru, ali su jako različiti na kulturološkom - ono što se kod nas uobičajilo zvati 'svjetonazorska pitanja', nasuprot ekonomije za koju se pogrešno proklamira da je van ideologija. U Hrvatskoj, nekolicina javno aktivnih ideologa, koji su sebe same zvali libertarijancima ili su im drugi prišili tu oznaku, odbacili su je i kažu da su 'klasični liberali'. Ova karikatura možda objašnjava razlog. I drugi su se navodni naši 'klasični liberali' angažirali na desnici (npr. Neven Sesardić i Ivo Banac). Kako se 'liberali' zalažu za što uspješnije snalaženje na tržištu, tako se i na političkom tržištu priključuju onima koji im mogu više ponuditi.
2.
Grafikon pokazuje odnos između libertarijanaca, kršćanske desnice i čajnih partijanera u SAD. Za naše prilike zanimljivi su ovi presjeci - 'liberali' koji su to samo u ekonomskoj ideologiji, a konzervativci u ostalome.
Post je objavljen 02.05.2015. u 21:35 sati.