Gledaj N., cijela ova priča, tvoja borba protiv, kako smo ga oboje nazvali istinskog Zla je neobjašnjiva, ako ne spomeneš događaj koji je utjecao na tvoj novi pogled na svijet i na tvoj vlastiti život.
Čini mi se da je ključni trenutak bio saobraćajna nesreća koja se dogodila davne 19 neke god. Naime, do sada si, kao u nekoj potrebi za katarzom, nekoliko puta ispričao, meni u ovoj mojoj kuhinji, misli koje su ti jedne noći u bolnici, nakon što si bio u nepodnošljivim bolovima, prolazile kroz glavu.
Ako ne opišeš tu noć kad je fizička bol koja je trajala danima postala neizdrživa i kad si se počeo moliti nekom biću- nazovimo ga Bog o kojem do tada nisi mislio, i ništa nisi znao, nikome tko te poznaje neće ovo tvoje pisanje biti jasno.
Sjećaš se, odmah na početku i ja sam te pitala: „ Što želiš postići s pisanjem? Pišeš li neku vrst autobiografije za svoju djecu, za svoju obitelj? Ili je tvoja potreba za pisanjem ogorčenost nakon .........., a pravna država nije tada kao ni danas reagirala.“
Ti si rekao: „Ne, ni govora. Moja je čvrsta odluka razotkriti zlo djelovanje Narko-Demona i njegovih vojnika.“
Zaboravio si, možda, da sam ti tada rekla: „Ali,ako ti nisi počinio nikakvo zlo, ipak si se nalazio u krugu u kojem se to zlo nalazilo. Zaboravio si da sam rekla kad sam spomenula tvoje ime, da je moje društvo u glas uskliknulo:
- Pa, to je čovjek iz kriminalnog miljea.“
Sjećam se da si me začuđeno pogledao i da ti to mišljenje o tebi, mojih prijatelja, ni najmanje nije bilo drago.
Poslije nekoliko mjeseci našeg intenzivnog druženja, razmjenjivana misli sjedeći preko puta jedan drugome, i vrlo čestih telefonskih razgovora, ja sam te, čini mi se, upoznala. Ušla sam u tvoj životni put i mogu reći razumjela razloge tog puta.
Više ne krzmam u namjeri da ti se u toj borbi priključim. Prošla sam tu svoju borbu s Narko-demonom na svoj način. Uz pomoć Božju, jer kad vrtim film unazad sva bi muka mog sina i moja bila uzalud da nisam imala čvrstu vjeru.
Znam da će to zvučati mnogima primitivno,čista ljiga, kako smo svojevremeno govorili, ali moje molitve majci Božjoj dale su mi snagu da izdržim u borbi za izlječenje mog sina.
Govorila sam joj: „Ti, koja si prošla tolike boli zbog svog sina, razumjet ćeš me. Molim te, ako treba umrijeti pomozi da umremo i on i ja, ili mu pomozi da se otrgne iz tog pakla Droge.
Nisam, do susreta s tobom, razmišljala da se uključim u bilo kakvu borbu protiv Narko- demona i njegovih vojnika, pošto sam znala, mislila, da se protiv ogromnih zarada u tom zlom poslu ne mogu svojim slabim snagama ni na koji način suprotstaviti.
Ali, evo pridružila sam ti se mojom malom pomoći u tvom pisanju.
Eto zato, ovaj tren, mislim da je potrebno pisati o toj noći tvog preokreta, svojevrsnog tajanstvenog pogleda u samo srce Dobra, koje je od tebe napravilo osviještenog čovjeka.
Čovjeka, koji će u miljeu u kojem si do sada živio, znati izabrati između zla i Dobra. Stati na stranu Dobra pod svaku cijenu. Izgrađujući sebe. Pokušavajući stvoriti bolji okoliš za sebe, svoju obitelj ali i za nas ostale.
Djelujući u nadi da će i vojnici Zla početi razmišljati o tome kakav život
vode i što rade čovjeku i čovječanstvu.
Uvjeravaju te da je to unaprijed izgubljena bitka. I ja sam tako mislila, ali javlja se u meni i drugo razmišljanje.
Potrebno je pokušati. Potrebno je biti glasnogovornik Dobra. PR ( public relations, piar – prava „hrvatska“ riječ) Dobra i nadati se, čvrsto vjerovati da će tvoja i moja katarza pokazati da se to može.
Post je objavljen 01.05.2015. u 10:38 sati.