......svoje misli izgubila sam se u vremenu i prostoru. Nije mi više jasno kuda da krenem. Putem kojim razum vlada ili stazom koju je srce utabalo. Moje i tvoje. I reklo-ZAUVIJEK!
Preteška riječ koja se i nakon toliko godina još uvijek prožima kroz naše razgovore. Zauvijek moja,zauvijek tvoj. Zauvijek volimo!!Zauvijek,zauvijek....!!!Nikada zajedno,nikada skupa,nikada sretni!
Tražeći izlaz iz tog labirinta,loveći se za slamčicu spasa koja se ukazala na tome putu,pitam se da li je to pametan potez. Jer ostavljajući srce na našem putu i dajući priliku nekome drugome lažem i tebe i sebe i....lažem!
Trebalo bi tu slamku ostaviti cijelu,nedirnutu. Možda će nekome,nekada pomoći. A ja.....ja ću još malo lutati ovim zamrštenim prostranstvima. Tko zna,možda i odpetljam neki čvor pa sve bude jasnije.
Post je objavljen 07.04.2015. u 19:58 sati.