Trijebio sam danas repove
morskih insekata, umašćen šugom do članaka, i u jednome momentu
ušao u divnu zonu:
iza stakla grijao je proljetni nedjeljni dan gotovo
topao, blještav, sa zrncima prašine u zraku,
nas trojica neobavezno smo ćeretali, ćutali, ćućali, njih dvije
šaputale su na balkonu,
pušile pod granom punom pupova.
Veliki pas ležao mi je pod nogama, prestar da digne glavu, odlučan da se ne miče.
Na kauču, jedna je beba proživljavala snove.
Bio sam namiren i zadovoljan i onda me
odnijelo kući, drijemljivog.
Sve je danas u znaku čula i finih okusa.
I duljeg vremena.
Post je objavljen 29.03.2015. u 22:14 sati.