...dvije onako baš lijepe riječi. A neki ljudi ih olako izgovaraju. Npr. na kraju telefonskog (petnaestog danas) razgovora: 'ćao-pusa-bok-volim te'. I tako svaki put kad se čuju.
Pa se ja pitam nisu li te riječi banalizirane? Ako ih koristimo kao i 'kako si-dobro' ili 'šta radiš-ništa' onda one gube svoj smisao. A trebale bi govoriti puno toga. Ne bi li to 'volim te' trebalo čuvati za posebne prilike? Jer, naš partner, bračni ili kakav god, zna da ga volimo, ne moramo to govoriti stalno, nisu riječi te koje će ga svakodnevno u to uvjeravati. Ali, one posebne, posebne trenutke možemo začiniti sa 'te dvije slatke riječi'.
Inače, to mi je oduvijek bilo glupo u američkim filmovima.
Post je objavljen 12.03.2015. u 22:18 sati.