Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/gjurica

Marketing

Život s trbuhom

moj život s trbuhom počeo je onog dana kada je ultrazvuk pokazao kako kuca njegovo maleno srce ispod mog srca.
i, iako tada još nisam imala vidljivi trbuh, moj osjećaj prema tom biću koje živi, raste i razvija se u meni iz dana u dan bivao je sve intenzivniji. u početku me budila misao u glavi da imam u sebi dijete.
probudila bih se i onako u nevjerici opipavala taj trbuh, kao da će mi uzvratiti nekim pozdravom ili pokretom.
bilo mi je to sve skupa jako neobično, i trebalo mi je vremena da se naviknem, a što je vrijeme više odmicalo, to se i biće više pomicalo. tako je i trbuh počeo rasti. ali, ne samo trbuh. počeli su rasti i svi ostali dijelovi mog tijela, ili barem onoga što sam do tada smatrala svojim tijelom. tako sam ja rasla na sve moguće strane, osim u visinu.



uskoro mi je bilo potrebno šatorsko krilo da to sve pokrijem.
moj život s trbuhom tekao je u nekoliko etapa.
prva etapa bila je kad još nisam imala trbuh, ali sam osjećala taj život u sebi, doduše, ne baš kao nešto svoje, više kao nešto jako krhko što bi se svakog trena moglo razbiti i nestati, pa sam prema tom svom trbuhu bila izrazito pažljiva i delikatna.
kako je trbuh počinjao rasti, tako sam se i ja sve više saživjela s njim. onda je došla faza kad sam vrijeme provodila između kuhinje i kauča gdje sam si hranu dovozila na tačkama, a trbuh mi je pridržavao tacu.



u toj etapi jela sam sve ono čega sam se mogla dočepati, a posebno su me veselile neke neobične kombinacije hrane, tipa: pekmez i friški sir, kiselo zelje s jabukama i mrkvom, čokolada i sir, te tonu kruha, pizze i kolača.



od svega toga nabujala sam kao nabujak od kelja, pa sam imala poteškoća s obuvanjem cipela. sva sreća, došlo je ljeto, tako da sam mogla samo nataknuti neke anatomske šlape iz kojih su mi se prelijevala natečena stopala.
u toj zadnjoj fazi trbuh je bio glomazan, ali lijep,



a kada bih nafrkala kosu, mogla bih proći kao dvojnica Dolly Parton. mislim, kaj se poprsja tiče.
sve se nekako spojilo u jednu ravninu, tako da sam izgledala kao neki krumpirko nataknut na štapić za ražnjić i prekriven plahtom.
bilo mi je to, možda i najljepše razdoblje, jer, bez obzira na vrućine, osjećala sam se jako dobro, dobila sam neku novu volju i polet a taj život u meni počeo se i sam javljati, reagirati na vanjske podražaje, pa smo komunicirali nas dva, a i on s okolinom.
eto, i taman kad sam se navikla na sve to, i na nabubrene noge, i na odlaske na zahod svakih pet sekundi, taman kad su mi se počeli dizati u tramvaju i odnositi se prema meni s poštovanjem, e onda je došlo neko novo vrijeme u kojem trbuhu više nema mjesta, već ga je zamijenilo to maleno, golužravo biće kojemu se baš i nije žurilo doći na ovaj svijet.
al, to je već neka nova priča.

**************************************

Da, trbuh. Život s trbuhom.
Godine iskustva.
Ispočetka je malo čudan taj osjećaj, ali navikneš se.
Živiš s trbuhom, trbuh živi s tobom.
Kao da ste jedno i kao da život prije trbuha nije ni postojao.
Osjetiš nešto.
Naravno, na početku je čudno, moraš se navikavati da zadnji gumb na hlačama više ne kopčaš.
Ako nisi nosio remen, počinješ ga nositi, jer moraš hlače spustiti ispod trbuha.
Malo su i vidici suženi na neke od organa i kao da ti zaklanja vid.
Ali i na to se navikneš.
Pogotovo ljeti, kad ne možeš bez nje, kad ti toliko paše negdje u smiraj dana.
Njeni sokovi imaju veliki utjecaj na tebe.
A dobro znaš da će trbuh i dalje rasti, i rasti i rasti.....



STOP,STOP Gjuro- čuje se u slušalicama - PUŠTAJ REKLAME, viče netko !
Dolaze do mene i govore mi : Gjuro, pa što je ovo, pozvan si da pričaš o trbuhu, o tom životu, o ženi i njenom stanju. Ajde, lijepo se skoncentriraj i počni priču kako smo se i dogovorili, za što smo te i zvali.
Ajde gospon Gjuro, onako lijepo i smireno kako samo vi to znate.
Zaboravite kamere i sve ovo oko sebe. Počnite, pričajte !!

3,2,1 KREĆEMO Gjuro !!

Da, trbuh , žena, to stanje, blaženstvo.
Kad se samo sjetim njenog trbuha, kako je drhtao kad bih mu se približio.
Taj susret prvi nikad neću zaboraviti.
Kada sam lagano prislonio glavu na taj trbuh, pa se lagano kretao po toj mekoj koži, kao da se sav utegnuo, poprimio čvršći oblik, a opet ostao tako mekan i ženstven.
Osjećao sam kako lagano klizim prema dolje, a koža je bila sve napetija, kao da se svaki milimetar kože naježio.



Uzbuđuje me pomisao na ono što slijedi i spuštam se do pupka, pa idem niže, sada još ....

STOP Gjuro, STOP !!....ponovo isti glas u slušalicama.
Vidim kako opet dolaze oni ljudi, sada vidljivo ljuti.
Pa Gjuro, što učini crni Gjuro , pa ovo ide uživo, jel si ti toga svjestan ?!- upita me sad već porilično ljutit glas.
Pa ne možemo tako, svaki čas reklame, pa ukinut će nam emisiju !! - nastavi ljutiti urednik.
Jel ti Gjuro nas zajebavaš, ili što ?!!

Pa ne, ne znam zašto ste ljuti, rekli ste da pričam o trbuhu, pa pričam o trbuhu.
Onda ste rekli ne o trbuhu, pričaj o ženi, o njenom trbuhu !
Sad kad pričam o ženi , sad opet ne valja !! Jel vi mene zajebavate, pitao bih sad ja !

O Gjuro, pa pričaj o trbuhu, o trudnoći, o životu i onome stanju blaženome, o trudnoći !! O tome pričaj !!

Aaa, pa što niste odmah to rekli. Pa mogu ja i o tome !!

Ne znam Gjuro moj, da li da uopće prekidamo reklame, nisam više siguran .
Al ajde, evo ti još jednom, ionako nam je vjerojatno emisija od danas ukinuta !!

3,2,1 - treći put -KRENI...

Trbuh. Žena. Muškarac.
Stanje. Posebno stanje. Rađa se novi život. Osjetim ga od prvog dana. Pričam s trbuhom, prvi put u životu shvaćam što znači život, stvoreni život.
Čudo je to, to maleno biće koje dolazi na svijet. Znajući da sam i ja tome djelomično krivac, daje neki novi smisao mom životu.
Osim žene, koja se osjeća blaženom i ispunjenom, i ja kao budući otac, osjećam se posebnim, nekako uzvišenim.



Za mene je već tada, čim sam doznao za taj život koji tek treba početi, on zapravo već počeo.
Žena u trudnoći s tim trbuhom, izgleda predivno. Ako su žene i inače lijepe, tada u trudnoći, ljepše su nego ikad. Poseban sjaj je u njima. Još više poštujem život, ženu i to čudo koje raste.
Ne vidim ga, ali pričam s njim. Znam da me čuje.
Osim što ću biti otac, želim biti i tata.
Jer vele da skoro svatko može biti otac, a samo neki mogu biti tata.
E pa ja sam tvoj tata, od samog početka, dok još ni trbuh nije bio vidljiv.
Znam da osjećaš i ti nas.
Tako će biti svih devet mjeseci, a onda će opet biti isto, samo ćemo se tada i vidjeti.
To je život s trbuhom, jer trbuh je čudo. Trudnoća je čudo. Život je čudo.

-odjednom svi i dalje bulje u mene, ali začuje se pljesak iz pozadine.
Svi počinju pljeskati. Kamere su i dalje uperene u mene, kao da su svi zastali i kao da se ne snima emisija.
Lagano šapnem uredniku: REKLAME, PUSTITE REKLAME !

Joj Gjuro hvala, zaboravih. REKLAME - vikne on .

Emisija je i dalje išla nekoliko sezona, nije Gjuro sve pokvario.
Još uvijek neki pričaju da je to bila najbolja emisija, a urednik je dobio nagradu.

*********************************
Možda malo dugačak tekst, ali htio sam reći da u mom slučaju, to jest bilo tako.
Stvarno sam od prvog dana osjetio to dijete. Pričao s trbuhom. Žena je stvarno izgledala kao nikada do tada, kao da je to stvarno blaženo stanje. Ma ćemu ovaj "kao", kad to valjda i je takvo stanje.
Kod moje supruge je bio takav slučaj da nije imala nikakvih problema u trudnoći, čak joj je bilo bolje nego prije trudnoće, jer je par mjeseci prije i bila nešto boležljiva.
Radila je na poslu do skoro samog rođenja, jer se osjećala dobro.
Znao sam joj reći : nek ti gazda izvoli dati dvije plaće, jer i Ficho radi već skoro 9 mjeseci s tobom.
Znali smo odmah kako će se zvati , ako bude dječak.
Htio bih sam poručiti budućim tatama , ali i mamama, da nije samo mama u toj priči, i tata je važan, u toj fazi trudnoće.
Uvjerenja sam da je važno i tih prvih 9 mjeseci dok je još u majci, a ne samo prve tri godine kako vole reći stručnjaci. Nismo nikakve knjige čitali, samo smo radili i ponašali se onako kako smo i osjećali.
Jedino sam kasnije tek čuo da je bolje imati seksualne odnose što više u trudnoći, a ja kao mulac možda sam se ponašao prezaštitnički prema trbuhu i djetetu. Možda bi porod bio lakši, tak vele neki :)
I znajte, beba u trbuhu osjeća, čuje i vidi.
Osjetio sam i ja tada morsku klimu. Evo, maše vam Gjuro iz trbuha.......



Post je objavljen 04.03.2015. u 19:51 sati.