Pun sam bijesa.
Hodam kroz jutro, obavljam poslove, čekam u redovima, izvlačim novac iz bankomata, plaćam daće,
i onda odjednom - jer iskoči neočekivani trošak - vidim crvenu izmaglicu ispred očiju,
neko konkretno lice koje me žulja,
i preplavim se bijesom,
i on trese mnome gotovo na rubu autonomnosti - okreće volan, škripi gumama, pokreće moje usne, izvlači
tko zna kakav pogled iz očiju, to znaju samo prolaznici koji me mimoilaze i
nedužnici po šalterima.
Negdje se nešto začepljuje, neka kudjelja dlaka smeća i smradnog mulja,
čepi neki sok, flegmu, smegmu i dopušta ova subotnja prekipljenja,
krajnje neočekivana, bezvezna,
bijedna.
***
Sinoćnja večer je protekla ugodno, uz zanimljiva prisjećanja,
paralakse. Pio sam fino crno vino i od njega ne osjetim mamurluk, čak i uz prerano jutarnje dizanje.
Crno vino doduše uzavrijeva krv, pa sam možda tu pogriješio.
***
večer
Kakav je to mamurluk koji obuzima tek poslijepodne?
Sumnjičim onu drugu,
jeftiniju i kiseliju bocu vina.
Rapir zabijen kroz sljepoočnice.
Dartanjanovski.
Post je objavljen 21.02.2015. u 12:23 sati.