Ponekad u svom neosviještenom spoticanju kroz mrežne stranice naletim i na
neki nenadni društveni talas koji talasa ljude
bilo uže ili šire skupine,
pa mi u mojoj neosvijetljenoj pećini padne na pamet
svako lice s kojim sam imao u životu raspravu o tome kako
i najprosvijećenija ideja lako okrene u fundamentalizam (i koje sam time ljutio, jer nitko ne voli da ga se proglašava isključivim, pa ni oni najisključiviji), jer smo
kao misaoni entiteti izuzetno sujetni na svoje mišljenje, napose ako ono graniči s vjerom, i onda zaparamo po niskim predjelima, po čistim emocijama kojih se ideje deklarativno groze -
kriv sam i sam za to, osjetim katkad mržnju prema ljudima koji u meni izazivaju da ih mrzim, baš zato što to izazivaju,
jer napinju određene strune, a
najlakše to čine oni s kojima se - naizgled - slažemo,
ali samo naizgled.
Svačija interpretacija neke ideje razlikuje se u nijansama, makar nesvjesnim,
i kad od nijansi zaboli mozak, tad se određeni senzibiliteti ustoboče u jednoj poziciji i brane ju ne raščlanjujući dalje, jer je tako lakše - te ideje, uostalom, ionako oduzimaju energiju od nekih važnijih stvari, jer se ideje ne jedu i od njih ne praznimo crijeva, njih je nemoguće milovati ili polizati, one ne griju za hladnih noći, iako bi takvi senzibiliteti možda to htjeli.
Od izama najgrozim se fundamentalizma,
vjerskih i svjetovnih.
***
Ipak, jer pažnja mi je riblja,
nakon ovakvih misli ubrzo je okrenem
na neko lakše mjesto, na neko fantastično mjesto.
Post je objavljen 16.02.2015. u 17:55 sati.