Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

Pojavila se niotkuda i…

Moji vjerni čitatelji sjetit će se možda posta u kojem sam ispričao priču o jednom zecu, Zekoslavu Mrkvi, koji nas je dočekao u dvorištu djedove kuće u Biogradu na moru. Ove se godine, pak, desio novi slučaj, no nije riječ o zecu već o maloj maci koju smo vrlo brzo nazvali Budalica.

Pojavila se niotkuda i…


Nekoliko dana nakon dolaska u Biograd u dvorištu se, niotkuda, pojavila mačkica. Mora da se tek odvojila o majčinog mlijeka. Supruga se odmah raznježila, donijela joj mlijeka i ljubav je buknula. Kako se u početku ponašala pomalo smušeno, nazvali smo je Budalica.

Macin krevet


Supruga, zbog traume iz djetinjstva vezano uz njezinu ljubimicu mačku, ne može prihvatiti da drži mačku u kući, pa smo joj napravili ležaj ispod 'šamrlina' odmah do ulaznih vrata. Tu joj je bilo glavno boravište prvih mjesec dana. Uglavnom je jela i spavala. No ni druga mjesta nisu bila nepoželjna, pa je jednako tako udobno spavala i na…


…lopati…





…kao i na metli.




Posebno zadovoljstvo je bilo penjanje na stolicu gdje je obično sjedila supruga.



Svaki put kad bi se supruga digla i nekuda otišla, hop … maca se našla na stolici.

Vremenom, maca je sve manje spavala a sve više trenirala lov. Prve su na redu bile…

… gušterice…




… pa ih je u našem dvorištu ubrzo nestalo. Budalica se nije dala smesti, krenula je u lov na njih u susjedno dvorište.

A onda je došlo vrijeme da se počne penjati i po drveću. Povod tome je bilo gnijezdo kosa u raslinju nad ulaznim putom. Prvo njenog penjanja, koje nažalost nisam snimio, bilo je po ukošenoj grani oleandra koji se pružao prema krovu od grana iznad prolaza…



Mnogo puta sam je morao tjerati s grane. Nakon jednog nevremena s jakim vjetrom i obilnom kišom ispod gnijezda našli smo polovicu mladunčeta kosa. Krv nije voda. Poslije toga više nismo ni čuli ni vidjeli kosove iz tog gnijezda.

Kad je vidjela da tu više nema što tražiti, odlučila se na smjeliji pothvat. Jednog dana ugledao sam Budalicu na visokom drvetu…



Iako smo se uplašili da se neće uspjeti spustiti i već pomišljali da ćemo trebati zvati vatrogasce, mala Budalica je s malo muke uspjela sići. Možebitno baš zato jer je još bila mala. Što malo zna što je visina.

Znali smo za mačju urednost no nismo mogli ni zamisliti da će tako mala bez ikakve poduke (mislim od mame mace) početi obavljati nuždu u najvećem redu. Kako je dvorište uglavnom kamenito, Budalica je našla mjesto za to ispod masline…


Macin WC




Prilikom jedne fešte jedni su gosti došli s plaže i na njezin WC stavili madrace i ručnike. Maci je 'prigustilo' došla je do masline, sjela i čekala. Supruga je to prva primijetila i odmah shvatila o čemu se radi. Maknuli smo madrace i ručnike, maca se popela na svoj WC i obavila 'stvar'. Zaista više nije bila Budalica, ali ime je ipak ostalo.

Jedne noći čuli smo nekakvu grebanje pod prozorom spavaće sobe u prizemlju. Supruga je bila malo uznemirena no uspio sam je uvjeriti da tu nema nikoga. Drugo jutro krenem otvoriti škure kad ono: iza mreže protiv komaraca, na okviru prozora…

…sjedi Budalica…



…i umiljato nas gleda. Sjedila je tako dugo dok se supruga nije obukla i izašla iz sobe. Onda je skočila i odjurila na mjesto gdje joj je davala hranu. Hranu je uzimala samo od nje.

Od ostalih dogodovština s mačkicom uspio sam snimiti…

…ljubav unuke i mace



To što je Budalica dozvoljavala našoj unučici Flori da radi s njom nije dozvoljavala nikome. A Flora je radila takve stvari da smo i mi ponekad negodovali i spašavali macu od prevelikih izljeva ljubavi.

Maca je, naravno kao i njezin prethodnik Zekoslav Mrkva, bila turistička atrakcija…



Imali smo prilike vidjeti uživo i njezin prvi susret s psom. Bilo je sve onako kako to mora biti; kao pas i mačka.



Naš boravak u Biogradu bližio se kraju. Počeli su razgovori što ćemo s macom. Iako ona nije nesamostalna kao zec, ali nam ipak nije bilo ostaviti je samu u dvorištu. Bila je još mlada premda su se počeli pojavljivati i mačori iz susjedstva i šuljati se po dvorištu. Budalica kao da je osjetila našu brigu i jednog jutra krevet ispod 'šamrlina' bio je prazan.

…otišla u legendu



Više je nismo vidjeli. Kuda je otišla, da li ju je netko odnio ili pak je, nadali smo se da nije, stradala pod nekim automobilom, ne znamo. Ona je otišla, a vratio se par kosova, gušterice su ponovo jurcale po dvorištu, a pojavio se i jedan miš. No to je već druga priča.


Post je objavljen 01.02.2015. u 15:02 sati.