Vrta više nemam,
(a ni bašče više)
imam samo tegle
sa začinskim biljem.
i jaglac jedan,
darovan mi
od duše
jedne srodne,
slučajno,
mojom "drugom"
otkrivene
na klupčici
prozorskoj,
penđerskoj.
Ormare duborezne,
šlingeraja pune,
zamjenih već odavno
kutijama i
vrećama crnim.
Al kutije volim,
(poštar, a čak ni
dva puta zvonio nije,
na prag mi rentani,
donio je)
jer srce
vrlo slično mome
sjetilo me se,
a kadulja,
ruzmarin i
limunje,
melemi
i ulje kantariona
tako opojno,
ljudski,
dobrotom
iz tog poklona
miri
I što čovjeka,
čovjekom
čini?
kad iz svog
nemam,
drugom
ljudskom
biću
radost i nadu
učini!
I sretna sam,
blagoslovljenja,
jer najvrijednija
moja imovina,
ljubav,
uspomene
i
sjećanje
je!
Post je objavljen 18.01.2015. u 17:42 sati.