Marketing
Šuć-muć pa proli'
Švrljam po naslovnici Bloga.hr i naletim na priču o babi, pročitam i...evo me u editoru 
Kad sam tamo one davne 2007. počela pisati blog jedna od ideja što ću zapisati su bile izreke moje babe (da, i ja sam svoju/svoje tako zvala, mada, kad sad o njima pričam, uvijek kažem 'baka', zaista mi 'baba' nekako ružno ).
Ja sam imala tri bake, jedna je mamina mama, pekla je najbolju pogaču na svijetu, imala kuću tako urednu da niti slučajno nisi smio ući obuven u sobu (u kuhinju jesi, ali nije bila presretna), pod u sobi je bio zlatno-žut (ne znam kako je uspijevala) a na krevet ni slučajno nisi smio sjesti jer je ona to ujutro napravila 'po špagi' i tako je moralo biti cijeli dan... Ona me naučila štrikati, ona je, dok smo ona, mama i ja pile kavu pitala: 'a jel bi ti jednu zapalila?'...bilo je to prvi put da sam zapalila pred mamom, kako je znala da pušim tajna mi je i dan danas 
Baka mog muža (nju smo zaista i zvali 'baka') je bila baš kao baka iz priča, baka-kvočka, koja je najsretnija bila kad su sva njena dijeca, unuci i praunuci bili uz nju, skupili smo se za njezin 90. rodjendan, bila je presretna. Najdraže joj je bilo kad netko 'slatko' jede ono što ona skuha, a kuhala je jako fino, pa je tako i ljude pamtila...npr. moju tetku Milu - 'tetka Mila, to je ona čiji unuk je onako slatko jeo juhu?'
Udovoljavala je svima, kuhala posebno za nekog jer on/ona ne voli ono što je za ručak. Nakon što me prvi put vidjela komentirala je: 'Dobra je, samo ništa trbuha nema' Ja drugi put došla sa trbuhom, nije baš bila oduševljena, ali, voljela me Kad sam odlazila u bolnicu roditi, izljubila me i poželila sreću, tada baš i nisam shvaćala zašto i zašto ima suze u očima....shvatila sam nekoliko sati kasnije.
E, a moja treća, tj. prva baka, ona koja me čuvala, hranila, ona sa kojom sam spavala kad bi bila posvađana sa dedom, otprilike 6 mjeseci godišnje a ponekad i duže, ona je ta koja je imala izreke koje mi, što sam starija sve više znače. Bila je legenda, vesela, vedra nasmijana mada je imala malo razloga za smijeh... Nje se, ustvari najslabije i sjećam, umrla je kad sam imala 10 godina, 4 mjeseca nakon što je moj tata poginuo. Bila je dijabetičar, 13 godina na inzulinu, no, šok smrti sina jedinca nije mogla podnijeti, imala je 53 godine.
Uh, raspisala sam se oko uvoda, koliki će ovo post ispasti!?
Dakle:
'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'
Govorila mi je to jer sam uvijek htjela što brže obaviti ono što mi je rekla, npr. donijeti drva, pa bi natrpala toliko da mi je bilo preteško, samo da ne idem dva puta
'Okolo kere pa na mala vrata'
Dugo nisam znala što to znači, jer nisam shvaćala što je to 'kera'...
'To ti je sve šuć-muć pa proli'
Naravno da se sad ne mogu sjetiti svih, zato sam ih i htjela zapisati...nakon ovog posta, stavit ću ih u box pa ću dodavati kako se koje sjetim. A sad najjača:
'Neće mu puknut kurcu rebra!'
Oprostite na prostakluku, ali, ako se ne kaže u originalu, nema jačinu
Post je objavljen 13.01.2015. u 23:23 sati.