Pored daske što je sa strane stepeništa virila previše a da bi se smatrala u potpunosti funkcionalnom, procvao je bokor slaka. Bila je to prva stvar koju je primijetila tog jutra, otpijajući prejaku kavu iz prljave šalice. Sandučić je ispustio dušu pod lavinom kuverti; s jednog od obližnjih stabala čuo se uporni djetlić, a poput paučine, zrake sunca rastezale su se kroz nebrojene zelene vrste koje su sad već potpuno prisvojile vrt. Postojala je mogućnost da danas odstrani i zadnje komadiće zaostalog laka s noktiju, pomislila je promatrajući nenjegovane zanoktice.
Ali na obližnjem stablu pjevao je zelendur.
Otvorila je škriputava žičana vrata; za bosa stopala daske stepenica bile su još pregrube. Ipak: zabrzala je prema istočnom kraju vrta, među podbjel i kamilicu. Zaklonila je čelo rukom, loveći blještave niti pogledom, i tek nakon nekoliko časaka primijetila da su suhe ruke ružina grma raskidale dijelove haljine u krpice i okitile se komadićima ružičaste, smeđe i zelene gaze. Nije bilo druge nego nasmiješiti se, pogladiti ružu i razgrnuti crvenkastu zemlju sa zahrđalog zrcala u njezinom podnožju. Ulovila je bljesak sunca među ispupčenjima na glatkoj površini, komadić plavog neba s pahuljastim oblacima, i svoje tamne zjenice, kao dva grabežljivca što vrebaju između nedužnih kulisa.
Duboko je uzdahnula, i pritisnula jagodicu prsta na trn. Sjajne crvene kapi orosile su grančice. Polomila je nekoliko vršaka ružinog grma i spremila ih u baršunastu vrećicu uz grumen crvenog voska koji je zarobio nešto nalik na smeđi papirić i nekoliko svijetlih vlasi.
Slobodnom je rukom ulovila skute svoje lepršave haljine i zavrtjela se prema kući.
Kad je zazvonio mobitel, od crvene svijeće na staklenci meda ostao je samo vosak. Ona se nasmiješila svojem odrazu u ogledalu; zatreptala još nekoliko puta provjeravajući konzistenciju maskare na trepavicama i javila se.
- Evo me za sekundu, slobodno parkiraj ispred vrta. Da, to je ovaj s crvenim ružama... što kažeš? Hvala, kažu da je lijep, a ne bi vjerovao, ne trudim se toliko oko njega, par sati dnevno. Stižem!
Stisnula je simbol slušalice na mobitelu, provjerila je li crvena vrećica na mjestu u grudnjaku i nasmiješila se maci koja je ravnodušno ležala na barskoj stolici. Poljubila je crnu njušku i uputila je: - Dolazim za nekoliko sati. Budi dobra prema njemu i nemoj nam loviti noge preko noći. - i zatvorila za sobom vrata od punog bijelog drva.
Post je objavljen 13.01.2015. u 17:38 sati.