Iako nisam ni sumnjao u drukčiji ishod, knjiga sabranih crtica Zorana Radmilovića u potpunosti je ispunila sva moja očekivanja. Knjigu je uz suradnike i prijatelje uredila glumčeva kći Ana čiji me subjektivistički pristup u predgovoru pomalo i zasmetao. Držim nepotrebnim 3 puta u predgovoru napomenuti da je Zoran najbolji srpski glumac. Sve iako znamo da on to jest, ne sumnjam da bi joj tu kvalifikaciju zamjerio i on sam. No, ništa zato, Ana je osim toga, u predgovoru iznijela sve svoje razloge i potrebe za ovakvom knjigom i hvala joj na tome. Sadržaj je šaren, ali odlično posložen-crtice, digresije, eseji, poezija, intervjui i kronologija glumčevog životnog puta sasvim vjerno dočaravaju njegov neuništivi duh i pojavu. Ispod pokeraški hladnog lica tog izvanrednog komičara krije se 1 izrazito lirski, produhovljeni esteta. Dječački zanesen i byronovski romantičan, Radmilović promišlja glumca, igru, teatar i život prateći tankoćutnu nit uživljenoga i doživljenoga. Sa sveprisutnom notom svog karakterističnog sarkazma, Radmilović smjelo jaše u sumrak života. Crtice koje je napisao ležeći u bolnici posebno zadivljuju stilom nutarnjeg monologa kojega Zoran vodi ne gubeći nikada ton i diktat. Beskrajno šarmantni igrač u najboljem smislu te riječi iz kože maloga i bespomoćnoga čovjeka do samoga kraja ne kompromitira svoje dostojanstvo i stil.
Zoran Radmilović uvijek je bio naročiti velemajstor u sažimanju emocije u onaj nevidljivi mikro-kubik prostora u kojemu je krotio publiku. Iako je o Radmiloviću ponešto do sada i napisano, ovu knjigu smatram izrazito vrijednim dokumentom u procesu portretiranja ovoga maga teatra. I da citiram urednicu za kraj:
"Ovo je knjiga koja o njemu priča njim samim."
ulomak:
"Ti, ženo, asistiraj mi. Ti, koja si objekat, vismajor mojih očaja. Ja koji sam subjekat. Izvršimo to bez amnezije!"
Zoran Radmilović
Post je objavljen 04.01.2015. u 15:13 sati.