Marketing
"Imaš cipela kao Imelda Marcos!", fraza je koju smo svi barem jednom izrekli ili čuli u životu. Doduše, malo je vjerovatno da bilo ti, kojemu je ta fraza bila upućena, bilo onaj drugi, kojemu si je ili ti ili neki drugi uputio, posjedujete i približno cipela kao nekadašnja filipinska prva dama. Navodno su pronašli preko tri tisuće pari i, osim ako poput Imelde živiš u velebnoj palači (tj. palačama), teško da ćeš utrpati tri tisuće pari cipela u svoj stan ili kuću. Zaista je vrlo malo vjerovatno...
Imeldine su cipele tako dobile svoje mjesto u svjetskim vokabularima i, htjeli Filipinci to prihvatiti ili ne, proslavili ovu azijsku državu od preko sedam tisuća otoka i preko sto milijuna ljudi. Da, i prije nego li sam čuo o tim otocima, katoličko-španjolskom kolonijalnom naslijeđu ili da na Filipinima jedu pse, čuo sam o NJEZINIM cipelama...
Da se razumijemo, nemam nikakav fetiš na cipele. Ova mi se tema, koliko god trivijalna, učinila odličnom za uvod u moje trotjedno lutanje po Filipinima. Svi koju su me dosad čitali znaju da je Azija moj omiljeni kontinent. Na svakom koraku se osjeća život koji se živi punim plućima. Zatim je tu fascinantna prošlost koja je garancija još fascinantnije budućnosti. I hrana. Da, hrana. Azijska hrana je zrcalni odraz te životnosti, ljudskog umijeća snalaženja, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Ni sam nisam siguran zašto Filipini ranije nisu došli na red. Zašto je devedeset i osam zemalja trebalo proći prije Filipina. Zašto sam prošao gotovo sve azijske države prije nego li sam odlučio kročiti i na filipinsko tlo. Mogao bih se izvlačiti i reći da su primjerice Kina, Japan, Koreja, Vijetnam ili Kambodža daleko više eksponirani na svjetskoj pozornici pa su postali prioritet. Mogao bih reći da je oduvijek bilo lakše i jeftinije doputovati do tih zemalja nego do Filipina. Mogao bih prosuti šaku istinitih i lažnih tvrdnji. Ali činjenica je da je prošlo puno vremena prije odlaska na Filipine.
"Što ćeš na Filipinima?" - naravno da se čulo. To postaje već uobičajeno pitanje kada god se odlučim negdje otisnuti. Prošli je mjesec bilo "Što ćeš u Gruziji i Armeniji?", dva mjeseca prije toga "Što ćeš u Albaniji?". Ma ima ljudi koji bi te vjerovatno upitali i "Što ćeš u svemiru?" da dobiješ na lutriji i odlučiš si uplatiti put u svemir. Ova pitanja meni uđu na jedno uho, izađu na drugo, i, ako sam dobre volje, odgovorim protupitanjem - "A što ću doma?".
"Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn't do than by the ones you did do. So throw off the bowlines. Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover." (Mark Twain)
Možda upravo zato što se zapravo toliko malo zna o Filipinima i što je netipična azijska zemlja, trebao sam doći ranije. Ali bolje ikada nego nikada. Ukazala se dobra prilika kada su nedavno Filipini, a potom i Ujedinjeni Arapski Emirati ukinuli vize za hrvatske državljane, te zatim Wizzair i Cebu Pacific ponudili diskontne aviokarte. I tako sam ja još početkom godine za ukupno tristo sedamdeset eura osigurao sebi mjesto u avionu za Manilu.
U tri tjedna moguće je samo zagrebati površinu Filipina. Čitajući knjige iznenada se kao iz vedra neba stvorilo mnogo želja. Ispalo je da je vremena premalo za sve. Moralo se reducirati i naposljetku pribjeći i avionima za mnoge relacije unutar Filipina, iako oduvijek smatram da je avion savršeno prijevozno sredstvo za doći do neke udaljene zemlje, ali kada se radi o putovanju unutar te zemlje, osjećam da se distanciram od pravog svijeta u tom staklenom, odnosno metalnom, zvonu.
Druženje započinjem na Boholu s tarsirima, a nastavljam na plaži na Cabilau. Kratak prelazak trajektom na Cebu i potom avionom za Palawan gdje me očekuje remek djela filipinske prirode: podzemna rijeka i Bacuit arhipelag. Putovanje završavam na Luzonu, glavnom filipinskom otoku, gdje namjeravam provesti najveći dio vremena istražujući njegovo kulturno-prirodno-gastronomsko bogatstvo. Od kolonijalnog Vigana i rižinih polja i domorodačkih sela plemena na ljudske glave na sjeveru do vulkana Taal i modernog kaosa Manile na jugu.
Post je objavljen 25.11.2014. u 11:47 sati.